Možda će vam ovo zvučati čudno. Mislim da patim od nekog još neotkrivenog simptoma. Mnogi ljudi za nečim pate, a ja sam evo gladna ljubavi. Ima li to neke veze sa psihološkim stanjem jer ja se već mjesecima osjećam prilično loše i treba mi samo nečiji zagrljaj kojeg nemam. Imam supruga, djecu, roditelje, prijatelje ali stalno imam u sebi taj osjećaj da nisam voljena. Jako sam zbog toga nesretna i dovodim se u situaciju da patim i da se uhvatim u razmišljanju šta ja tim ljudima uopće značim. Tako mi znaju prolaziti dani a da ništa pamteno ne napravim jer sam postala opterećena samo s tim. Mislim da imam puno toga u životu za što bih trebala biti zahvalna ali ništa od toga ne mogu iskompenzirati s nedostatkom ljubavi. Zašto mi se to događa? Zar su ljudi postali tako hladni jedni prema drugima da je ljubav postala nepoznanica? Stalno pokušavam biti bolja i bolja kako bi me netko zavolio ali osjećam se sve više praznom. Može li mi netko pomoći...