Imam problem. Moja majka pati od raka dojke koji je metastazirao na pluća, kosti, limfne čvorove i malo na jetru. Doktor joj je prije godinu i pol dao 3 mjeseca života. Još uvijek je živa i nalazi su bolji. No, postoji drugi problem. Naime, otkad se razbolila, teško se nosi sa bolesti. Optužuje cijelu obitelj, svađa se s nama, vrijeđa nas i slično. Nakon godinu i pol života pod stresom, otac je napravio preljub. Priznao je svoju pogrešku jer više nije mogao trpjeti psihičko maltretiranje i žao mu je. Nakon toga, svaki dan sa majkom je pakao... Ne samo da nije oprostila ocu, nego je potpuno poludjela. Uporno ga vrijeđa, omalovažava, ispričala je svim ljudima svoju verziju priče, laže da nikom ne priča, plače svaki dan, tjera nas od kuće a u zadnje vrijeme jako vrijeđa mene i ostale članove obitelji. (ja još kratko živim s njima jer ne mogu trpjeti to). Jednom prilikom je pljunula na oca, zove nas 100 puta na dan da nas vrijeđa, ponudili smo joj pomoć nakon čega je potpuno poludjela. Prije spavanja popije hrpetinu tableta i pokoju pivu i tek onda uspije zaspat. Slijedeći dan je ista priča. Ako ne vrijeđa, onda plače. Otjerala je oca iz kuće, nakon što je otišao je poludjela na mene jer ona to nije htjela. Strašno je nedokazana i neznam više kome se obratiti za pomoć Otac mi je smršavio puno, mene strašno boli glava svaki dan a ona ne prestaje. Čitala sam po internetu i to se zove psihičko zlostavljanje. Što napraviti? Kako živjeti dalje s tim kad ona odbija pomoć? Ne želi sebi priznati da je ovisna o tabletama i alkoholu, viče po cesti, nakon toga plače.. Jako je labilna osoba. Ljudi nas na ulici gledaju kao da nismo normalni. Više ne možemo trpjeti vrijeđanje, omalovažavanje, nabijanje osjećaja grižnje savjesti i prijetnje smrću. Pokušali smo i mirnim putem, i nemirnim putem, ona uvijek na kraju nas izvrijeđa da se mi osjećamo loše. Znam da to neće prestati ni kad se otac i ja odselimo. Što da radimo?