Hej cure, pozdrav :* Malo sam čitala vaše savjete i jako mi se sviđa što ima svakakvih tema, naravno korisnih ? Pa sam i ja odlucila otvoriti svoju dušu. Eh, ne znam odakle bi krenula :/ Imam 18 godina, mlada sam da, al nosim u sebi puno pitanja vezane za život, puno razočarenja i boli. Mislim da zadnjih nekoliko mjeseci prolazim kroz razdoblje kada se u masi ljudi osjećaš sam, kada ti se svako to lice gadi, kada želiš otići od njih ali se bojiš samoće. U djetinjstvu su me neke situacije, u obitelji a i vani, ucinile odraslijom od drugih i cesto sam se razlikovala od drugih tako da sam se više puta osjećala kao samac u masi. Trenutno, zbog svih razocarenja u prijateljstvo i ljubav, sam zatvorena u svoja četiri zida i ne puštam nikog. Kada malo bolje pogledam to sve, shvatim da sam jako naivna, da cesto ponavljam iste greške i da se zanesem u nekim stvarima, jer uvijek sam ljude zamišljala boljim nego što jesu i tako sam nekako i prošla. Više ne znam uživat u društvu, više se ne znam opustit. Od mnogobrojnih prijateljica i prijatelja ja nemam kome sve ovo reci, nemam kome reci kada sam i zašto tužna, nemam koga tražit zagrljaj kad mi treba, ne znam ni kome bi se obratila za pomoc kad bi mi zatrebala.Vjerovala sam da se dobro dobrim vraca, al sam shvatila da je to sve rjeđe i da to više ništa ne stoji. Svijet se promijenio a i ljudi, sve je puno dvoličnosti i sebičnosti. Živim iz dana u dan i cekam svojih pet minuta slave, i vjerujem da ima, bez obzira na sve, ljudi koji zaslužuju da ih se zove prijateljima.