Drage žene, mom pitanju možda nije mjesto ovdje, ali jako bih željela dobiti Vaša mišljenja o mom stanju. Imam 21 godinu, živim s dečkom u stanu nešto više od 9 mjeseci. Oboje studiramo. Imam užasne napade panike kad negdje moram ostati sama. Primjerice, dečko ode na nogomet navečer u 23h, koji traje sat i pol, do 23:30, znam da mu treba oko pola sata da dođe doma i sredi se. Ja sam u takvim situacijama, kad moram ostati sama užasno loše, strah me je, neopisivo, nikakvim riječima ne mogu Vam to opisati. Uključim si TV (iako ga nikad ne gledam), na računalu sam, ali mi ništa ne pomaže. Kad on ode doma u svoj rodni grad, a ja moram iz nekog razloga ostati ovdje, bojim se, ne mogu tu noć onda spavati, nikako ne mogu zaspati, vrtim se, čujem neke zvukove stalno od stanara okolo, užasno me nešto smeta, i najmanji zvukić. A kad sam ja doma u svom gradu, kad spavam u svojoj sobi na svom krevetu, mogu zaspati sama u krevetu, nije mi nikakav problem. Međutim dok sam tu u stanu ne mogu zaspati bez njega nikako. I stalno imam noćne more, i uvije su ružne; u snovima me bivši proganja (nikakvim riječima ne mogu opisati koliko me psihički maltretirao), sanjam ružne stvari i onda ujutro odem na sanjaricu (iako ne vjerujem u to) i onda se dodatno zbediram. Jedna mi je prijateljica rekla da potražim stručnu pomoć, ali ne želim, sigurna sam da ima neko drugo rješenje. Iako me najviše muče ti snovi i bojim se ići spavati, postala sam i pesimista, uvijek strahujem da će se nešto loše desiti, mislim crno, razmišljam o ružnim stvarima. Ne znam, dok sam na faksu umjesto da slušam predavanja ja razmišljam o tome dali sam sve u stanu ugasila da se nešto ne zapali, brinem se o tome je li brava dobro zaključana da nam netko ne provali u stan jer nam gazdarica nikako ne želi kupiti bravu, nego zaključavamo pomoćnom i sl. Molim Vas, pomozite mi, doista me te stvari već čine očajnom. Uplašena sam jer u mojoj obitelji ima dosta u nekim koljenima shizofrenije i strah me da se to ne odrazi na mene. :/ Eto toliko sam očajna