Drage moje, dosta mi je trebalo da skupim hrabrosti sve što osjećam iznesem na papir a kamoli podijelim s drugima. prije 3 god izgubila sam nakon teške i mukotrpne i duge bolesti jednog veoma bliskog člana obitelji. Neposredno nakon toga nakon teške nesreće umalo člana najuže obitelji. od tada se promijenio čitav moj svijet, a postepeno postaje sve gore i gore. u stalnom sam strahu, ili da će netko od moje obitelji oboliti od karcinoma, da će doživjeti udar, prometnu nesreću... neprestano mi se čini da su samo gubitci i nesreće oko mene, s kim god razgovaram ljudi se žale na bolesti, iznenadne smrti... upravo jučer izgubila sam bliskog prijatelja... a nedavno su mi roditelju u nalazima pronašli parametre koji su povišeni i potencijalno mogu upućivati na najgore... neprestano razmišljam o tome, stalno sam napeta, neprestano razmišljam o tome da bi se jednoga dana moglo dogoditi da ostanem bez svih koje volim... a prije nisam bila ovakva, bila sam normalna bezbrižna cura. kako dalje?