Zamolila bih vas za savjet. Majka sam tinejdžerke i unatrag godine dana naši odnosi su blago rečeno – nepodnošljivi. Upala je u neko društvo s kojim stalno izlazi (ne znamo ni kamo), dolazi kući pijana, puši.. Jako se bahati i nepristojna je. Na sve moguće načine smo pokušali komunicirati s njom, uspostaviti red, zabrane i slično, ali ništa ne pomaže. Osim što pije i puši, počela se odijevati skroz neprimjereno svojim godinama – kratke minice, uske majice, visoke štikle, šminka... I jednostavno ne možemo utjecati na to.. Pripisujem to hormonima i tinejdžerstvu, ali ovo prelazi sve granice da se dijete s 14 godina tako ponaša. Što da radim? Kako se postaviti? Nikakve zabrane i savjeti ni išta slično nije pomoglo do sad i stvarno se osjećam bespomoćno kao majka i roditelj :(
Anonimni korisnik
Zamolila bih vas za savjet. Majka sam tinejdžerke i unatrag ...
Hej, slobodno nam se obrati
Imaš pitanje vezano uz ljubav, bolne mjesečnice, što da dalje napraviš u životu, poslu?
Odgovor stručnjaka
Poštovana,Vidim da ste zabrinuti za
svoju kcer i razumijem Vasu brigu. Nije lako gledati kako se dijete mijenja i
kako upada u, po Vašem mišljenju, loše društvo. S druge strane, adolescencija je
vrijeme kada se isprobavaju nove stvari, dovode u pitanje roditeljska pravila i
norme odraslih… Do neke granice, takva „pobuna“ je znak da dijete ima povjerenja
u svoje roditelje, tj. osjeca da ga oni nece odbaciti zbog toga sto se ponasa na
donekle neprimjeren nacin. No, kao sto sam napisala, to vrijedi do neke granice,
tj. ponasanja koja ozbiljno ugrozavaju dijete ili nekoga drugoga se ne trebaju
tolerirati.Bilo bi dobro da
razmislite sto je od onoga sto Vasa kci cini zaista lose i opasno, a sto se moze
tolerirati. Koja od tih ponasanja je zaista trenutno ugrozavaju? Bitno je
ublaziti kriterije za ona ponasanja koja nisu stvarno opasna ili povrijeđujuća,
te ne trošiti energiju na zabranu tih ponašanja. Za ponašanja koja procijenite
kao zaista neprihvatljiva unaprijed odredite neke posljedice i to joj jasno
recite – dakle, posljedica koju ste smislili ne smije biti posljedica trenutne
ljutnje (npr. kada dođe kući s par sati zakašnjenja u alkoholiziranome stanju).
U trenutku velike ljutnje se, zbog pojačanih emocija, manje možete kontrolirati,
a to utječe i na to da Vas ona manje doživi kao autoritet. Vrlo je bitno da
budete dosljedni (primjerice, da zaista slijedi sankcija koju ste najavili
ukoliko je prekršila pravilo) te da Vi i suprug budete usklađeni (tj. da se ne
dogodi da pravilo vrijedi samo kod jednog od Vas).Također, vrijedno je
razmisliti o tome po čemu ste zaključili da se radi o lošem društvu? Primjerice,
je li netko u tom društvu nasilan, ovisnik o drogi? Što konkretno znate o tom
društvu, a čega se (samo) plašite? Je li Vaš dom otvoren za njezine prijatelje -
želi li ih ona dovoditi, želite li Vi da ih dovodi? Kada bi Vam Ti adolescenti s
kojima se ona druži bili poznatiji, možda biste manje brinuli da su zaista tako
loši. U svakom slučaju, dobro je omogućiti tinejdžeru da njegov dom i društvo ne
budu dva posve odvojena svijeta - ukoliko roditelj to postavi kao "odvojeno",
vrlo je vjerojatno da će i tinejdžer "razdvojiti" to dvoje te zaključiti da
nikakva pravila iz doma ne vrijede vani.Bitan element zaštite
Vaše kćeri jest i da joj kažete da Vas uvijek može nazvati s izlaska koji je
"krenuo u lošem smjeru" i da ćete joj u tom slučaju pomoći kako najbolje možete
(doći po nju ili nekoga poslati, ukoliko ne možete sami doći). Tinejdžeri se
često plaše da će ih roditelji osuditi jer su se "sami uvalili u nevolju" i zbog
toga ne traže pomoć, čime se zapravo povećava njihova ugroženost.Kada razgovarate sa
svojom kćeri, važno je da ju ne napadate već da budete jasni i čvrsti. Nikako
nemojte generalizirati ono što Vam se ne sviđa npr. "Ti stalno piješ.", "Ti
nikada ne misliš na druge.", "Uvijek si drska." - jer, kao prvo nitko se baš
"stalno" ili "nikada" ne ponaša na određen način, a kao drugo, takve izjave samo
pojačavaju konflikt. Bitno je jasno reći kako Vi vidite neku situaciju i njeno
ponašanje, primjerice "Zabrinuta sam kad se vani napiješ, jer u takvom stanju ne
možeš dobro paziti na sebe." Ne morate se opravdavati, moliti - budite kratki i
čvrsti, no govorite iz svoje perspektive, tj. kratko joj objasnite zašto tražite
to što tražite. Nemojte podizati glas, niti ju vrijeđati, bez obzira na to što
ona govorila ili radila - no isto tako, nemojte tolerirati da ona na taj način
razgovara s Vama. Dakle, ako počne vikati ili vrijeđati Vas, jasno recite da
nećete ništa slušati dok se ne stiša i ne počne pristojno komunicirati, no jako
je bitno da ju pažljivo poslušate i uvažite kada Vam nešto govori na primjeren
način.Razmislite i o tome sto
cijenite kod svoje kceri i to joj recite. Kada odnos krene u konfliktnom smjeru,
cesto se ovaj neugodan dio toliko intenzivira da zaboravimo na pozitivan dio
odnosa. Pokažite interes za neke stvari za koje ona pokazuje interes –
primjerice, za modu, pjevače, za različite teme i aktivnosti koje su njoj važne…
Snaga Vašeg s odnosa s kćeri zapravo je najbolja i jedina prava prevencija
problema. Stoga je dobro vidjeti gdje sve možete okrenuti "na
pozitivu".Također, razmislite imate
li neku osobu u koju imate povjerenje, a s kojom bi Vasa kci bila spremnija
porazgovarati nego s Vama. Roditelji cesto, iako imaju dobre namjere, a mozda i
dobre vjestine, nisu bas prve odrasle osobe kojima će se tinejdžeri povjeriti.
Ukoliko imate takvu osobu, vazno je da ona ne bude Vas glasnogovornik, a niti
prenositelj onoga što mu Vaša kći povjeri. To treba biti jedan zaseban i odvojen
odnos, u kojem Vasa kci moze dobiti podrsku te poneki savjet zrele i odgovorne
osobe.Dakle, ono na što se
trebate usmjeriti je razvijanje što kvalitetnijeg odnosa, jasnoća u postavljanju
granica i objašnjavanju pravila, te pružanje podrške Vašoj kćeri u zdravome
razvoju (izravno ili neizravno). Uz to, važno je prihvatiti da adolescencija
nosi svoje krize i sukobe s autoritetima, no da je to normalan dio
razvoja.Nadam se da su Vam ove
smjernice barem malo pomogle. Ukoliko zelite daljnje savjetovanje, mozete
nazvati u Tesu radnim danom od 10 do 22h (tel. 01/4828-888), ili nam se obratiti
na e-mail psiho.pomoc@tesa.hr Također je moguce
dogovoriti savjetovanje uzivo (ukoliko živite u Zagrebu) – za Vasu kci ili za
Vas, no najbolje bi bilo da na pocetku dođete zajedno. Moguće je i da Vam
preporučimo i neko Vama bliže savjetovalište, ukoliko niste u Zagrebu.Lijepi pozdrav,Jelena M.,
psihologPsiholoski centar
Tesa