Pozdrav. Naime, ovdje sam jer mislim da sam pala u neku vrstu depresije. tražim samo vaše mišljenje. Ovakva je situacija, studiram, tek sam prva godina fakulteta za koji ne znam hoću li ga završit. Ostala sam trudna, što mi nikako nije bio plan. Moj dečko i ja se zadnjih mjeseci ne slažemo previše dobro, ali guramo, iskrsne gdje koja svađa, ali se smirimo i nastavio dalje normalnim razgovorom. To dijete koje čekamo je svima rasot osim, čini se, meni( glupo za reći, neki toliko žele dijete, a ne mogu imati,a ja nisam baš oduševljena time. Ali kažu da se sve promijeni kad se dijete rodi. Nadam se da su u pravu). Primjetila sam da se ne smijem kao prije, svaka sitnica, čak i ona najmanja me rasplače što dovodi do ružnih misli,napr.što mi je ovo trebalo, nisam trebala se mirit sa svojim dečkom(jer smo bili posvađani mjesec dana) pa nebi ostala trudna, nisam trebala pristati na odnose bez zaštite, zašto se meni ovo događa, kako sam mogla biti tako glupa, i sl.stvari. Ni situacija kod mojih roditelja nije sjajna. Problem je novac. Trebala bih ići pisati ispite sljedećih dana, ali ja nemam novaca niti za kartu, što je meni dodatan kamen na leđima jer me i to emocionalno ubije. Teško se smijem i ponekad poželim da me jednostavno nema, da ne postojim. Počela sam samu sebe bacati u depresiju govoreći si takve stvari, ali ne mogu si pomoći. Nema dana da neidu suze. Savjest me grize, nisam ovo sve htjela. Prvo sam htjela završit svoj faks, naći posao i hrpu drugih stvari. Sve mi se srušilo. Čitav svijet mi se srušio na glavu od dana kad sam saznala da sam trudna. Ne mogu naći ni trunku veselje. Hvala na odgovorima i isprika zbog dugačkog posta, ali ja drugačije više ne znam, ne mogu, nemam uopće ideje za nešto drugo..........