Poštovana,iz Vašeg pisma razumijem da se ne znate nositi s buntovnošću svog 17-godišnjeg sina, da vam je dodatno teško zbog toga što ste samohrana majka, da sa sinom ne možete razgovarati, da on radi što hoće, izlazi kad hoće, krade. Kažete da vas je jednom i udario, i da vam u trenutku osjećaja nemoći dođe da ga izbacite.Dobro je da tražite pomoć kako stvari ne bi potpuno izmakle kontroli. Vjerujem da ni vi ni on niste zadovoljni što je situacija takva i da bi je oboje željeli promijeniti i da bi oboje željeli imati manje konfliktan i bolji odnos.Iz onoga što ste napisali nedostaju mi mnoge važne informacije, tako da će mi biti teško zaključiti u čemu je problem i odgovoriti na vaše pitanje (Što da radim?).Ne znam koliko dugo traje takvo ponašanje vašeg sina, kad ste počeli osjećati da ste nemoćni i sl. Kao što i sami znate Vaš sin je tinejdžer, adolescent, a adolescencija je životna faza odrastanja u kojem mlada osoba uspostavlja ravnotežu između djetinjstva i zrelosti, to je razdoblje kad mlada osoba odbacuje autoritete, odbija roditeljsku kontrolu i zbližava se s vršnjacima. Adolescencija je vrijeme buntovnosti (vi ste sinovljevu buntovnost stavili u prvi plan), ispitivanja granica, naglih promjena raspoloženja, unutarnjih sukoba i sukoba s okolinom. U toj fazi „na ispit“ dolazi odnos roditelja i tinejdžera, kompletan odnos koji su imali do tada. Često u toj fazi postaju jako vidljivi svi prijašnji komunikacijski i odgojni problemi, zbog prirodne potrebe tinejdžera da se osamostale i propituju autoritete. U mailu ste opisali samo loša ponašanja svog sina. Ne znam kakav je općenito vaš odnos, kontakt? Kakav odnos sa sinom ste imali prije nego je on razvio ovo ponašanje koje opisujete? Od kada je odnos između Vas i sina takav? Tko je koga slušao? Je li prije bilo drugačije i kako je bilo drugačije? Tko je više surađivao? Kad je on počeo odbijati suradnju?Za razumijevanje sadašnjeg njegovog ponašanja jako je važno kakva je „povijest“ vašeg odnosa. Je li u toj „povijesti“ vašeg odnosa bilo razdoblja kad ste uspješno komunicirali, kad je Vaš sin slušao što mu govorite a Vi ste slušali njega – bez uzajamnog osuđivanja, uz obostrano uvažavanje. Ili nije bilo?Ponašanja svog sina nazivate buntovnim i vjerojatno ga objašnjavate burnim pubertetom? Ili ne? Kako vi objašnjavate sebi zbog čega se on tako ponaša?Niste ništa napisali o tome kakva je vaša komunikacija, možete li razgovarati sa sinom o njegovim problematičnim ponašanjima, kako počinju i kako teku takvi razgovori, ili se radi o prekidu komunikacije. Doživljava li on svoja ponašanja problematičnim? Smatra li se odgovornim za njih?Načelno, u komunikaciji s tinejdžerima je važno „postaviti jasne granice“. Ne znam što ste točno do sad pokušavali, no važno je postaviti jasne granice o tome što Vi dopuštate a što ne. I ne samo vi, nego i jasno reći da je zakonima određeno do kojeg vremena Vaš sin kao maloljetnik smije ostajati sam izvan kuće, kao i to da zakoni zabranjuju pijenje alkohola maloljetnicima. Pri tome treba biti uporan i jasan i ne popuštati, ne pomicati te granice. Važan je i materijalni tj. financijski aspekt. Ako ga vi uzdržavate možete jasno i odlučno postaviti svoje uvjete, npr: „Ako želiš živjeti i ponašati se tako kao sada – ja to neću financirati!“. Također, krađa je zakonom kažnjivo djelo i tu poruku vaš sin mora jasno dobiti od vas.Iz onog što ste napisali u pismu čini se da tih granica nema, ili ih vaš sin ne uvažava.Kako je do toga došlo?S druge strane, s tinejdžerom je važno je razgovarati o tome toga što njega potiče na takvo ponašanje (pijenje, što mu znači alkohol, što postiže pijenjem alkohola, nepoštivanje pravila, krađu, fizičko nasrtanje na vas), pokušati pronaći uzroke i raditi na njima. Pri tome je jako važno o svemu tome razgovarati smireno, bez kritiziranja, nastojte čuti kako je njemu, što on želi, ali mu i jasno recite što Vi morate kao roditelj i što tražite od njega, jer ste vi (budući je on maloljetan) odgovorni za njega i njegovo ponašanje. Čitajući vaše pismo učinilo mi se da vas dvoje vodite borbu za moć? Tko pobjeđuje u toj borbi? Je li sin „pobjednik“ a vi „gubitnik“? Ima li ta borba smisla? Što umjesto toga? Vi ste vjerojatno svjesni toga da vam je odnos loš i da je potrebno našto napraviti da se odnos popravi. Bilo bi dobro da takva inicijativa za postizanjem kvalitetnijeg odnosa dođe od vas. Razumijem da vam nije lako nositi se sama s tim problemima, biti sama u tom problemu. Naime, kažete da ste samohrana majka. Samohranom roditelju je puno teže nego kad se s istim problemom zajedno bore oba roditelja. Zato shvaćam da ste umorni od svega, da se osjećate bespomoćno, to je zasigurno izvor velikog stresa za Vas. No, želio bih vas pitati što je s ocem djeteta? Poznaje li vaš sin oca? Jeste li razvedeni, ili? Je li vaš sin u kontaktu s njim? Može li se otac ikako uključiti? Literatura za roditelje je puna savjeta o tome kako komunicirati, kako se ophoditi s adolescentom. Načelno rečeno, adolescent želi da se prema njemu odnosimo s poštovanjem i ravnopravnošću, te (bez obzira na sve sukobe) itekako drži do roditeljskog mišljenja te uzajamne privrženosti i obiteljske bliskosti.Možete li vi pokušati razumjeti potrebe i želje svog sina te preispitati što od toga možete uvažiti a što ne. Možete li njemu izreći svoje želje i potrebe te pregovarati s njim o različitim opcijama? Proces „pregovaranja“ je vrlo važan za adolescenta, kroz taj proces on dobiva uvažavanje i osjećaj ravnopravnosti koji su mu u toj životnoj fazi (a i kasnije) vrlo potrebni za normalan razvoj samosvijesti i zdravih, ravnopravnih odnosa s drugim ljudima. Važno je pri tome da roditelj sa svoje strane pokažu toplinu i zainteresiranost za svakodnevni život i osobnost svog djeteta, te sklonost pridavanju većeg značaja njegovom pravilnom izboru odluka i postupaka, čime vrlo pozitivno utječu na razvoj adolescentovog samopouzdanja i samostalnosti. Vjerojatno vaš sin radi i nešto dobro – to valja primijetiti i pohvaliti.Koliko god se trudili da do njih ne dođe, sukobi su u odnosu s adolescentom važni za razvoj njegovog osobnog identiteta. Kad se pojave, pokušajte ih iskoristiti kao priliku za razgovor, pozitivnu komunikaciju te daljnje produbljivanje i razvijanje odnosa. Svaki sukob je pretpostavka za bliskost, a ima i odgojnu komponentu kojom svoje dijete učite pregovaranju, zauzimanju za sebe, posljedicama njegovog ponašanja i odgovornosti.U svom umjerenom obliku, adolescentno buntovništvo i sukobi normalna su, zdrava i poželjna razvojna faza preispitivanja i napuštanja postojećih autoriteta, izgradnje vlastitog identiteta te uspostavljanja novog, ravnopravnijeg odnosa s autoritetima.Po mnogim razvojnim teorijama, upravo zreliji odnosi s autoritetima predstavljaju jedan od najbitnijih znakova sazrijevanja mlade ličnosti. Bez obzira na česte, gotovo svakodnevne sukobe i svađe između roditelja i adolescenata, bitno je naglasiti kako većina tih mladih ljudi stvarno poštuje i iskreno voli svoje roditelje, dok se postojeći sukob može promatrati kao prijelazna faza iz djetinjstva u odgovornost i samostalnost odrasle dobi, te predstavlja jedan vrlo važan dio normalnog procesa odrastanja.Kako bi bolje razumjeli svog adolescenta, roditeljima je nekad vrlo korisno prisjetiti se svoje adolescencije i odnosa sa svojim roditeljima. Da bi razumjeli svoje dijete i pomogli mu, roditelji nekada moraju najprije razumjeti svoje roditelje i oprostiti im pogreške koje su nekada učinili prema njima. Dobar odnos adolescenta i roditelja je snažan zaštitni čimbenik za pojavu raznih problema u životu mladih - od zloporabe sredstava ovisnosti, rizičnih seksualnih ponašanja, do pojave depresivnosti. Uslijed razvojnih promjena u ovoj dobi neminovno se mijenja i priroda međusobne komunikacije. Odrasli se trebaju prilagoditi tim promjenama, te naći načina da prebrode prepreke, izbjegnu pogreške i preuzmu odgovornost, da komuniciraju na način koji će podržat zdrav razvoj mlade osobe i dobre odnose.Ovdje ću vam navesti nekoliko savjeta o tome kako razgovarati s adolescentom:Potrudite se razumjeti, ali i pokazati razumijevanje! Uvažite i prihvatite djetetovo iskustvo (osjećaje!): “Vjerujem da te to pogodilo”, “Stvarno si to jako željela, zar ne?”, “To te baš naljutilo”, “Mora da je bilo strašno” Stvorite kontekst (prostor, vrijeme, kritika u 4 oka, poštivanje osobnog prostora osobe i ritma; dobar timing, priprema,…) Posvetite pažnju, pokažite interes (ukloniti smetnje, ne radite istovremeno nešto drugo, obratiti pažnju na osjećaje u podlozi) - vaše slušanje nosi poruku da je vrijedno pažnje i prihvaćeno. Osvijestite sebe kao slušača (“teške” teme; pitanja autoriteta/moći, delikatne, reagiranje na emocionalne sadržaje…) Ne gubite iz vida cilj - koliko trenutno postupanje (optužbe, prijetnje…) doprinose njegovu postizanju (Je li cilj da se ne zabavi i ne izlazi, ili da ne uđe u rizično ponašanje koje mu može štetiti!”) Dopustiti pogrešku – i dopusti učenje iz njih (ne koristi pretjerana kontrola) Ne shvaćati osobno – “Nakon svega što radimo za tebe ti počneš pušit!imaš loše ocjene!” Ne etiketiraj – budi specifičan i konkretan! (Kritika ponašanja, ne osobe!) Ne podrazumijevaj – PROVJERAVAJ! (Nisam sigurna da sam te dobro razumjela. Shvatila sam da govoriš o … Reci jesam li te ispravno razumjela…” Ne zgražavaj se – “kako si to mogao napraviti, pomisliti…” – (kruta i nerealistična osobna pravila i standardi ponašanja mogu biti otežavajući) – važna je fleksibilnost Ne pretjeruj s osobnim iskustvima – “kad sam ja …” (dijete nije naša kopija; njegovi su doživljaji i iskustva njegovi…) Primjerno samorazotkrivanje – osjećaja, (no, ne detalja, pogotovo o drugom roditelju, prevari...itd)Komunikacijske vještina koje osobito treba vježbati su tzv. „Ja poruke“. Vi ne možete utjecati na ono što će reći Vaš sin ali možete 100 % utjecati na ono što ćete ( i kako) Vi izreći. Za svađu je potrebno dvoje, a Vi sasvoje strane možete mijenjati svoju komunikaciju i svoj udio u Vašem odnosu. Ne kritizirajte. Govorite o tome kako se Vi osjećate i što želite od njega. Korištenje Ja poruka pretpostavlja da ne pričate o njemu i njegovim osobinama, već o sebi i tome kako se Vi osjećate kad on nešto napravi, zbog čega se tako osjećate - koju posljedicu njegovo ponašanje ima za vas te što želite umjesto toga od njega. Probajte se držati toga što vi želite od Vašeg odnosa. Na našem portalu „Za odgovorno odrastanje mladih“, i općenito na našoj web-stranici (www.tesa.hr) imate više članaka koji Vam mogu koristiti i pomoći Vam. Mnogi roditelji se, kad im dijete dođe u tu fazu, pitaju treba li jednostavno čekati da ta krizna faza prođe ili potražiti stručnu pomoć. Načelno, intervenirati treba kada navedena ponašanja počnu ugrožavati mladu osobu ili neki aspekt njezina funkcioniranja.Ako se sukobi stalno ponavljaju korisno je potražiti i stručnu pomoć kako bi se vaša komunikacija popravila. Možda će vam biti potrebna i pomoć stručne osobe u obliku psihološkog savjetovanja u živo.Najčešći oblik potrebne stručne pomoći je - otići zajedno sa sinom na obiteljsko savjetovanje? Psiholozi i drugi stručnjaci vam mogu pomoći da uvidite gdje komunikacija zapinje ili gdje Vi ne uspijevate i što bi moglo pomoći. Nemojte se ustručavati potražiti pomoć ako sami ne možete ili niste sigurni kako. Time pomažete i sebi i svom djetetu, a to je najvažnije.Niste napisali gdje živite. No, ukoliko ste iz Zagreba i okolice ili imate mogućnosti doći u Zagreb, možete vi i sin doći na razgovor u naše Savjetovalište za mlade. Ako se za to odlučite, javite se na mail našeg internetskog psihološkog savjetovališta (psiho.pomoc@tesa.hr).S poštovanjem,Ivan V., psiholog i psihoterapeutPsihološki centar TESA