Pozdrav cure! Studiram, imam još 10 ispita do kraja i u meni se zadnjih mjesec dana javlja velika želja za bebom. Prošle godine sam nakon prestanka pilula slučajno ostala trudna, jer su mi ciklusi poludjeli, kondom je pukao, izračunala sam plodne dane koji nikako nisu trebali biti u to vrijeme, pa sam se nadala da se neće ništa dogoditi. no dogodilo se. ostala sam trudna. prvo- šok!! zatim mi je mama poludila, vikala na mene, ponižavala me.. uglavnom, toliko me izmaltretirala da sam na kraju u 10. tjednu imala spontani. (možda bi svejedno završilo tako, ali ovo je sigurno bio dodatni poticaj).. nikome nisam rekla da sam trudna osim dečku i svojima. tako da nikom nisam ni rekla da sam pobacila. dečko je bio presretan što sam trudna, iako nismo planirali. i bio je uz mene kad sam pobacila. nekako, kao da sam cijelo vrijeme bila izvan sebe. nakon 6 mjeseci sam se slomila. kao da sam tek tada realizirala što se zapravo dogodilo. bila sam u depresiji. izvukla se iz toga. i sad, nakon skoro godinu i pol od spontanog prvi puta se u meni javlja želja za postati majkom. znam da imam faks za završit, ali ne mogu se koncentrirati na učenje. ko da mi je stalno u nekom dijelu mozga kako bih htjela dijete. hoće li to proći? šta da radim? kako zatomiti želju i posvetiti se učenju? ili se odlučiti imati dijete? s dečkom smo zajedno 8 godina, on radi, ima dobra primanja, živimo sami, ne moramo plaćati stanarinu, samo režije. cijenim svaki vaš savjet i prijedlog.