Očajna sam. Imam 20.god i velike probleme s majkom (inače, tek joj je 40.) . Naime, ona se ponaša prema meni kao da mi je 16. Zabranila mi je imati dečka, na neki način je razumijem jer ima probleme u braku, ali taj problem prelazi na na način da - provjerava sve muške prijatelje, ako sam na kompu visi nadamnom, provjerava mob, zadnje što je učinila j; pročitala moj dnevnik i gorko se naslađuje itd. znam da mi je u cilju završiti fakultet, ali ipak.. nadalje, osim što imam problema s tim, zabranila mi je i izlaske. sada je ljeto, radim kako bi se školovala, ali ona nedopušta niti jedan izlazak, osim nedjeljne mise a radnim danom prije ponoć moram biti u krevetu. tužno i za nevjerovat. nitko od mojih prijatelja joj ne valja, a sama prema meni se ponaša nerazumno; govori ružne riječi, zna koji put i udarit me, izvrijeđat (najteže mi pada kad kaže da sam kurva i kučka). ne mogu trpit više, vjerujte mi. boli me sve, jer nemam normalan život za svoje godine. svjesna sam svega. a iznad toga, trudim se u svemu, nastojim se prilagodit, studiram pravo (dajem redovno ispite), ljeti i zimi radim (jer se sama školujem), imam različite ambicije i interese koje želim oživit, i uza sve to imam blagoslov jer sam zaljubljena (i imam povratnu informaciju od tog prekrasnog dečka) ali znam da nema smisla. radi majčinog odnosa prema meni, izgubila sam samopouzdanje, vjeru i sigurnost, imala sam različite krize, depresije (kroz koje sam sama prošla i izvukla se), ali bojim se da ne mogu više :(. toliko mi je stalo imati normalan odnos s njom..al ne ide. bojim se svih posljedica. molim vas neki savjet. hvala :'(