moj dječak je krenuo u prvi osnovne. Ide u produženi boravak. Problem je u igračkama. Obožava legiće ali on je jedinac i doma kad napravi neku konstrukciju to mu niko ne lomi. Išao je u vrtić 5 godina i tek u zadjoj godini su tete znale reći da je plakao ako su mu djeca nešto srušila ili dirala ali ja se nisam previše zabrinjavala. Sad učiteljica kaže da ako mu neko sruši ili otme igračku - a puno ih je i svi su živahni - da je to drama. On se dere viče i plače ko da je kraj svijeta. Pokušala sam razgovarati s njimo tome ali je isto plakao i objašnjavao mi kako oni nemaju prava rušiti što je on zgradio i da nisu fer , itd,itd, nema mu dokazati. Rekla sam mu ti imaš svoje igračke doma ma kakvi - kaže da nema baš takve. Ne znam kako da mu na lijep način olakšam a da ujedno shvati da to nije tako strašno i da se ne ponaša tako tragično. Inače je dobro dijete, vrlo živo ali i veseloi inteligentno , ne vrišti i ne pravi scene.( Bar nije prije). Ne znam što da radim,ni kako da se ponašam u vezi s tim?