Imam pitanje vezano uz dječju psihologiju. Moj sin koji ima 5 godina je strašno sramežljivo dijete. Jako teško se uklapa u nepoznatu okolinu, često reagira plačem. Ide u vrtić od godine dana i ove godine se konačno uspio uklopiti u svoju grupu, igra se s djecom, ali ne želi sudjelovati u nekim grupnim aktivnostima (npr. sad rade priredbu za Božić i trebao je naučiti nekoliko stihova ali on to ne želi). Mi ga uvjek potičemo da bude otvoreniji (govorimo mu da je pametan, dobar,...), ali čini mi se da su ti naši pokušaji otišli u posve pogrešnom smjeru. Naime, on se i dalje srami pa to pokušava sakriti agresivnošću. Znači, kad i komunicira s ljudima (pa čak i s djedom i bakom ili susjedima koje viđa svaki dan!) ponaša se bahato, čak i bezobrazno. Mislim da smo ja i suprug jedine osobe s kojima je on u stanju normalno razgovarati. Molim Vas za savjet kako da u pomognemo da se oslobodi. Unaprijed hvala!