Poštovana,drago mi je da promišljate o tome koja su pravila dobra za Vašu kćer. Ona ima 14 godina i očekivano je za njenu dob da joj društvo postaje sve važnije, da traži više izlazaka i i da želi dulje ostajati vani. Orjentacija na vršnjake je tipična za tu dob i u redu je i da Vi kao roditelji odgovorite na njene potrebe. Koliko razumijem iz Vašeg maila Vi to i namjeravate, želite joj omugućiti više vremena s vršnjacima, ali biste htjeli biti sigurni da su granice koje joj postavite prikladne za njenu dob. Tu nema preciznog recepta, pravila treba postaviti ovisno o karakteristikama Vaše kćeri. Ja je ne poznajem, ali je Vi poznajete. Koliko je odgovorna u svojim obavezama, koliko poštuje dogovore i pravila, zna li se zauzeti za sebe kada je u društvu s prijateljima ili je pristaje na sve ideje svojih vršnjaka - to su (samo neka) pitanja o kojima trebate razmisliti pri odlučivanju koliko slobode joj možete s povjerenjem dati. Vi znate koliko povjerenja možete imati u nju. Dobro je da u odlučivanju oko njenih izlazaka sudjeluje i otac, da niste sami u tome (ako niste samohrana majka). Možete prvo Vas dvoje porazgovarati, razmijeniti kako je vidite i koje stavove imate po pitanju izlazaka te dogovoriti se oko zajedničkog stava, a onda zajedno sjesti i dogovoriti se s kćerkom. Važno je da joj date dovoljno slobode, ali da su pravila jasno postavljena. Nije dobro sputavati dijete jer to povećava otpor ili skrivanje, osobito kod adolescenata, no istovremeno je važno da i dalje postoji roditeljska kontrola. Dobro je i nju pitati koja su njena očekivanja, do kad msili da bi trebala moći biti vani te do kad su vani njeni prijatelji. To ne znači da ćete vi njena očekivanja u potpunosti ispuniti, no dobro je čuti njenu stranu prije nego donesete odluku koja se nje tiče. Pretpostavljam da znate za zakonsko ograničenje za mlade do 16 godina (do 23 sata) a možete očekivati da će kako bude starija željeti dulje izlaske pa je možete i razmišljati unaprijed i ostaviti nešto vremena za daljnje "pregovore" do njene 16. godine. Osim vremena do kad može biti vani dobro je i dogovoriti i za koje dane to vrijedi, obično nije isto za radne dane i vikend te razgovarati o sigurnosti. Večernji samostalni izlasci djeteta obično plaše roditelje, no sigurnost je tema podjednako važna i za roditelje i za djecu. Potrebno ju je upozoriti na moguće opasnosti, čuti što ona misli o tome te dogovoriti s njom što može i treba vezano za "sigurnosne teme". Potrebno je dogovoriti pravila oko javljanja, vraćanja kući, eventualnog kašnjenja te reći joj kako reagirati ako se osjeti ugroženom ili ako joj netko nudi nešto što ne želi. Važno je da znate s kim izlazi i gdje će biti te da vam se uvijek javlja na mobitel (što vi naravno ne trebate zloporabiti i stalno je provjeravati). Hoće li se sama vraćati kući ili ćete je vi negdje pokupiti ovisi o vašem dogovoru i dostupnosti prijevoza. Naravno, najvažnije je da su pravila jasna, ne odveć kruta i po potrebi dovoljno fleksibilna. Najvažnije je da razgovarate s njom, da održite dobar odnos, imate uvid u njen život, društvo i kako se ona osjeća te da ona zna koja su pravila i da se može osloniti na vas ako joj to zatreba.Lijep pozdrav!Tanja D. Šagadin, prof. psih.Psihološki centar TESA