Drage moje dame,muči me jedan problem nadam se da ima netko odgovor na to,savjet ,barem nešto što će mi pomoći bila bi vam zahvalna.Naime,rastvaljena sam i samohrana majka 4-godišnjeg sina.Oca kao da ni nema ne posječuje ga niti ne mari za alimentaciju ni za njega,no to nije taj problem,problem je sljedeci.U vezi sam sa predivnom osobom koja se trudi malom sve pružiti što mu otac ne daje i uvijek je tu igra se se sa njim,čuva ga pomaže mi u odgoju kao muškarac jer je to jako bitno kod muškog djeteta,eto jednom riječju prihvatio ga je kao da je i njegov.E sad problem je taj u zadnje vrijeme valjda kako ide stariji zna mu odgovoriti i to među više ljudi kad nas je više"ti nisi moj tata"kad mu on želi dati do znanja da nešto ne smijei da nije u redu to što radi,kao i kad dođe kod nas prespavati,"ti ne živiš tu,to nije tvoja kuća".Ja sam prepotavljala da će doći do toga jedan dan ali ne tako brzo ,naravno da mu nitko na to ne zamjera on je još djete i ne razmije još ništa kad bude malo stariji shvatit će da mu je on ipak sve pružao i davao šta mu nije vlastiti otac dao.Kako da se ja postavim u tome?Žao mi bude dragog kad mu tako mali odbrusi,stvarno ne znam kako da se ja postavim,što napraviti...?