Stanovala sam u stanu u kojem je baka bila nositeljica stanarskog prava, sama s njom u zajedničkom domaćinstvu 8 godina,od 1977.-1985. dok baka nije umrla. Od 1985-1997. nositeljica sam stanarskog prava na tom stanu (12 godina) , a 1997. sam ga otkupila (kada je omogućen otkup nacionaliziranih stanova) i uknjižila se. Dakle, vlasnica sam toga stana 10 godina. Roditelji su (mislim da je to bilo 1978.) uložili određena sredstva u adaptaciju toga stana.

Roditelji danas žele darovnim ugovorima, kako ističu - PRAVIČNO (po principu pola-pola) regulirati SVOJU ostavštinu (podijeliti je između moje 4,5 god. mlađe sestre i mene) i u tu svoju ukupnu ostavštinu uključuju između ostaloga i taj stan, odnosno njegovu tržišnu vrijednost – kao bakinu ostavštinu. Rezultat toga je da se predloženim darovnim ugovorima umanjuje moj udjel u njihovoj ostaloj imovini.

Svima nam je jasno da moje vlasništvo nad tim stanom pravno nitko ne može sporiti i da ono jednoga dana ne bi bilo predmet ostavine. Stoga se i sastavlja darovni ugovor. Pitanje je samo da li je to pravično?

Napominjem da je sestra pod povoljnim uvjetima otkupa stanova, još i prije mene otkupila stan koji je dobila od poduzeća.