Srednjih sam dvadesetih godina i počela sam raditi u jednom uredu. Moj posao nije odgovoran, ne kontaktiram sa strankama, više je administracija. Imam problem s oblačenjem. Jako sam sitna i izgledam samoj sebi smiješno u košuljicama, sakoićima, kostimićima i balerinkama, a o tome kako se neugodno u tome osjećam da ni ne pričam. Uvijek sam bila pomalo umjetnički tip i rano sam otkrila stil koji mi dobro pristaje i u kojem se osjećam "svoja", uvijek sam obučena pristojno i nikad ne izgledam vulgarno. Na poslu se inzistira na staromodnom oblačenju, znači par brojeva prevelika odjeća, bapske cipele, frizura ko iz šezdesetih... Oni "slobodniji" nose pamučne majice s logom neke firme ili tamnoplave suknje i traperice, ostali su obučeni krajnje staromodno i bezveze. Jedan dan sam obukla šosić i košulju i odmah čim sam došla dobila neprimjerene komentare da mi je došlo da im dreknem u facu: prestanite se vi oblačiti kao neke babe! Kad nafrčem kosu, odmah me dolaze gledati kao da sam se, ne znam, ofarbala u kričavo rozo. Odjeća mi puno znači u životu i bila bih užasno nesretna da moram promijeniti stil oblačenja samo zato, jer je netko nekad postavio ta pravila da se svi moraju oblačiti u stilu uredskih miševa iz pedesetih i šezdesetih. Da radim sa strankama druga stvar, ovako cijeli dan prosjedim među papirima pa ne znam u čemu je problem.