Radim godinu dana na ovom poslu, nije mi prvi posao. Došla u "ozbiljno" okruženje starijih gospođa kojih je previše za obujam posla kojeg imaju pa se većinom bave tračanjem., tko se kako obukao, pričaju o svakodnevnim stvarima, mužu, djeci, bolesnim roditeljima i tako iz dana u dan. Htjela sam se uklopiti pa sam ih slušala i sudjelovala, ali čim poželiš pričati o nečemu, a da nije o kućanstvu ili bolestima u familiji, one te poklope, a ja sam baš suprotan tip od toga - otvorena, vesela i imam život za razliku od nekih od njih. Uz to, nisam tip za "uniformu", tj. sve se one oblače kao da idu na sprovod ili kao da idu do dućana, a ja volim malo osebujnije oblačenje (naravno, pristojno kako i dolikuje poslu) i onda odmah slijede odmjeravanja, ružni pogledi i tračevi.

Stvarno se osjećam pomalo jadno u takvoj okolini, pokušavam se koncentrirati isključivo na posao, ali fali mi netko s kim mogu popiti kavicu i popričati za vrijeme pauze, a da nije o "dobrim starim vremenima" od prije 30-40 godina i sl. Bojim se da me ne proglase umišljenom i zatvorenom, ali zaista mi je teško zadržati dobro raspoloženje u takvoj okolini (a znate kako je teško danas s poslom, i ovaj sam jedva našla...)