Problem zvan svekrva. Uvijek je dobra prema meni, draga, tepa mi, ali iza toga svega mislim da je osoba koja se na taj način želi samo ulizivati da bi ostvarila ono što je naumila. Muž i ja smo se osamostalili, ali smo dovoljno blizu, u susjedstvu, pa svekrva zna kada dolazimo iz shoppinga, jer vidi sve sa svoje terase. Kada muž ode na posao, onda često zove na mobitel i stalno nešto traži, sad joj zafalilo šećera, sad jaja za pohanje... Ponekad to mužu isto ide na živce, ponekad kupi dio namirnica i za svoje roditelje. Nekad sam i ja znala reći da nemam, a ona onda čeka svog sina kad se vrati doma pa traži da joj kupi to što treba. Svekar radi za minimalac, njegova plaća je jedva dovoljna da pokrije režije i hranu, stoga moj muž pomaže koliko može. Što se tiče toga, svekar ne bi nikad ništa ni uzeo, ali nam je žao da čovjek nema za sebe, za osnovne potrebe, jer od te plaće ne bi imao dovoljno ni za putne troškove, niti za gablec. Isto tako, ja pomažem svojima i plaćam dio režija, jer i moji imaju jako mala primanja. Ništa me dodatno ne traže. Ali svekrva uvijek ima neke želje. Problem je i što njegovi imaju dosta rodbine koja svako malo dolazi u goste i bude po nekoliko dana. Onda svekrva kuka kako im nema što spremiti za ručak. Muž kupuje i kupuje...Mi od te rodbine nemamo ništa. I ne kužim zašto dolaze, a ništa ne donesu. Kao da su došli u apartman i dobiju sve na gotovo. Svekrva i svekar se ne žele nikome zamjerati, ali nije ni na mom mužu da financira druge. Imamo dijete i nedavno je jedan njihov ujak donio dvije male čokoladice životinjskog carstva. A voditelj je jedne firme, živi sam, nema kredita, ima love...I muž je dodatno kupio namirnice da bi se i tom gospodinu imalo što kuhati. I tako svima koji dođu. Umorna sam više od toga i ne znam što napraviti. Mi otkako smo skupa, naše dijete nije vidjelo ljetovanja, a mogli bi prikupiti i za to da nema tih troškova na druge. Znali smo se i posvađati, ali onda svekrva nakon nekog vremena zove svog sina i manipulira s njim kako nije ona kriva, ne može se ona nikom zamjerati, ona je ta koja nema prihoda i nitko nju ne razumije, često i ta rodbina dolazi nenajavljena... A i kad ti svi gosti odu, onda kuka kako nema što za hranu, nekoliko puta sam se i ja sažalila kad sam vidjela u frižderu jedan namaz i margarin. Žena nikud ni ne ide, ne znam kad si je zadnji put kupila nešto od odjeće i zbog toga mi bude žao. Ali onda opet ispadnem naivac. Jednom sam joj dala novce za novu torbu, ona je to potrošila na potrepštine za kolače, jer su tada isto dolazili neki gosti. Bila sam ljuta, muž me smirivao da sam ja imala dobru namjeru, a ona neka čini štetu sebi kako bi pokazala drugima da ih može dobro ugostiti. Muž i ja se razumijemo u vezi svega toga što se događa, ali on je taj koji često padne na svaki njen trik i neimaštinu. Kako izbjeći takve situacije, što napraviti? Čak smo i razgovarali s njima i dogovorili se da će dobiti jedan novčani iznos kao naše pomaganje, ali ni to ne vrijedi. Uvijek nađe neki motiv da joj još nešto dodatno treba.