Pozdrav, za sebe mogu reći da sam sretno zaručena žena. međutim nedavno sam se našla u jednoj nezavidnoj situaciji i molila bih savjet i vaše mišljenje. ovako, smatram da sam lijepo prihvaćena od strane obitelji moga zaručnika, cijenjena sam, zavolili su oni mene, ja njih. moj zaručnik ima sestru, udanu, jako su si bliski, odgajani su u duhu kao i ja, pomažemo jedno drugom kad god se treba i može. što se tiče moje buduće šogorice, mogu reći sve najbolje o njoj, također i to da otkako smo se upoznale odmah je htjela prijateljski odnos, znači, viđamo se i kad nije samo familija na okupu, razgovaramo o svemu, zivkamo se, pijemo kave, itd. takvim odnosom stekla sam dojam da smo više nego šogorice. međutim, postoji jedan problem (barem se meni tako čini). moj zaručnik zarađuje više od mene, i uvijek je bio taj koji je u obitelji najviše zarađivao, međutim bez obzira na to svi novci koji se donesu doma su naši. u nekim situacijama mi se čini da njegova sestra toga još nije svjesna. npr, situacija-jednom prilikom smo njezinom djetetu dali novaca za put, gdje mogu reći da sam ja urigirala u tome jer volimo pomoći jedni drugima. ono što me pogodilo je reakcija moje šogorice. bili su kod nas i na odlasku je ona rekla-hvala ti buraz, i pitala malog da li se zahvalio uji?! ja nisam sitničava, niti zelim da mi itko zahvaljuje i skida kapu radi nekih stvari, ali malo mi nije bilo pravo jer sam se osjećala kao da ja tu nemam utjecaja, i kao da nismo to dali mi, nego on. ali, prešutila sam, nisam htejla ništa komentirati jer mislim nije velika stvar. nakon toga, dogodila se situacija gdje njegova sestra nije dobila plaću. ona nikad, stvarno nikad nije trazila novce,ali ocito ovaj puta nije imala izbora i pitala ga je da joj posudi nesto novaca. to popodne mi smo bile zajedno i nije mi nista spomnijala, navecer je njemu poslala poruku može li joj posuditi nešto novaca. pokazao mi je poruku na što sam ja rekla-naravno, slobodno joj daj. sutradan ga je zvala da odu na kavu(što inače nemaju običaj, ili oni dodju do nas ili odemo zaja na kavu). naravno, na kavi joj je dao novce. nije me smetalo sto mene nije pitala novce, naravno da ce svog brata pitati, ali zasmetalo me to što nije npr mogla navratiti do nas, nego ide u birc u našem kvartu i stekla sam dojam da me na taj nacin zaobilazi. kad sam dragom to spomenula, rekao mi je da dramatiziram i da se od mene nista ne skriva, nego je njoj vjerojatno bilo jako neugodno pa je htjela to riješiti na taj način, i niti u jednom trenutku nije razumio mene. razumijem neugodnost, ali ne razumijem čemu? dobre smo si i ja sam stekla dojam da si mozemo sve reci, i u jednu ruku me povrijedilo sto sam ovdje kao stavljena sa strane. i nakon svega toga, kao i inače, nazvala me i niti u jednom trenutku nije spomenula nista, klasika razgovor i zezancija. htjela bih čuti vaše stručno mišljenje sa strane iz razloga da vidim jesam li imala razloga osjećati se jadno i isključeno ili ipak ne. unaprijed hvala. :)