Pozdrav svima! Prije dvije godine umro mi je otac u 46.godini, kad sam ja imala 17. U roku mjesec dana strašno je propao i samo nestao. Ne zna se od čega je umro no najvjerojatnije je došlo do pogreške liječnika, isprobavali su novi lijek na njemu i nisu ga pazili dovoljno...nije to ni bitno. Danas sam studentica druge godine s vrlo dobrim prosjekom (dakle borim se). Moja majka se bori rukama i nogama, živi s bakom - tatinom mamom, i sestrom koja je više kod dečka nego doma.

Najgore od svega jest to, što kraj sve te tuge moja jadna mamica mora trpiti bakina sranja (s oproštenjem). Baka nije loša osoba, dobra je, no stalno joj nešto predbacuje. Mama ima toliko razumijevanja za nju no preteško joj je. Bakin drugi sin - moj stric, nije bio mjesecima kod nas, nikad ju ne nazove nego uvijek ona njega, ne pita za nas kako smo, da li nam što treba, glavno da umire godinama i da mu je loše a ništa mu nije. I uvijek kad moja mamica nešto kaže baki, tipa da se makne kad se nešto radi da joj se nešto ne dogodi, ova ju napadne da šta, da ona nju omalovažava, ovo ono...i uvijek joj svojeg voljenog sineka (strica) naspomene. Moja mama je iznimna osoba, kakva se ne pojavi često, toliko je smršavila i iscrpljena je od svega, jedva se vuče po zemlji. Radi u bolnici kao medicinska sestra i toliko joj je teško, sama mora okretati debele starce koji je još natuku, I kad dođe doma mora još I to slušati. Boli me srce svaki put kad dođem doma i vidim je s koliko ljubavi se odnosi prema svima nama i sve za nas...ali to bakino kukanje i prigovaranje, to sam luda!! Isto mrzim dok mi predbacuju da zašto nejdem kod strica u posjet, zašto da idem?? bio je kod nas za sesvete i govorio je o severini! Nije pitao kako smo, ni da li nam treba pomoć, ostale smo same žene u obitelji, sestra je sad ostala bez posla – a imamo u obitelji s tatine strane I liječnike, I odvjetnike, važne zvijerke u politici, i pitali smo Ih za sestru za neki poslić no nitko ništa! Glavno da su mi obećavali školarinu na tatinom bdijenju! Ne treba meni ništa, ja se školujem za 0 kuna zbog ocjena – ono što imam džeparac je tatina mirovina. A stric, on je uvijek bio i uvijek će biti uzvišeni, dok moja jadna mama ispadne posrana. Nije meni do ničijeg novca ni do ničega, da ne shvatite krivo, no smeta mi što nas svi analiziraju I kritiziraju a nitko ne pita kako je toj našoj mami I kako ona uspije sve to. Ne znam kako da joj pomognem, zato se borim na faksu da uspijem jer je to veseli, boli me svaki put dok moram otići od kuće i dok je vidim kako plače za mnom. Sve bi mi dala, i baki i sestri, svoju krv, hoda u starim hlačama i cipelama a nama sve novo. Jučer mi se jadala tako das am se začudila, toliko smo se rastužile das mo obadvije plakale. Evo sad I ja plačem. Htjela bih je zaštititi I obraniti od drugih, ja smatram da netko ma kako mi bio rod, ako ni ne pita za mene I ako ga nije briga, zašto bi mene bilo? Mislim da je preveliki luksuz kraj sve te tuge I borbe koju vodimo misliti još I na druge kojima se živo fućka za nas. Neka ispadam bezobrazna I bahata, znam das am još balavica I da se možda nemam tako pravo ponašati, ali prvenstveno mi je do mamice, I sestre I bake kakva god da je. Isto tako su mi obećali da ne budem morala vraćati kredit za stipendiju, no ne želim od nikoga ništa tražiti jer znam da ću morati vraćati peterostruko. Uglavnom nemam neko konkretno pitanje, samo me zanima kako da ublažim sve to svojoj mamici da ne pati toliko.. a I htjela sam se izjadati nekome ?

Hvala vam svima!