Pozdrav svima!
Javljam vam se u nadi za utjehu i poneki dobar savjet. U vezi sam godinu i pol i odnedavno sam zaručena. Odlično se slažem sa svojim dragim i nikad u životu nisam bila sretnija. Međutim neprestane probleme stvara mi moja obitelj. Studentica sam i uskoro ću diplomirati, a moj dečko završio je samo srednju trogodišnju školu. Meni to ni najmanje ne stvara probleme ni prepreke da tog čovjeka volim još i više, ali jednom članu moje obitelji to užasno smeta. Konkretno radi se o mojoj baki. Živim s njom i mamom dok je sestra par kuća dalje od nas kod dečka. Ta žena iz dana u dan vrijeđa mog zaručnika, mene, njegovu obitelj, uništava mi volju za ičim u životu i sve to stvara ogromnu nesigurnost i tugu u meni. Stalno mi kvoca da zar ja nisam mogla u Zagrebu naći nekog školovanog i bogatog dečka nego sam našla tu sirotinju i neobrazovanog, da on sigurno zna da ja imam novce u banki i da me zato iskorištava da dobije to, da kakvi su njegovi roditelji kad mu nisu priuštili studij i slično. To su takve gadosti da se ja više ne znam nositi s njima. Dečku naravno nisam ništa rekla jer više nikad ne bi došao u moju kuću, ali ovo je više neizdrživo. Što je najgore, baka puni glavu mojoj mami koja me podržava ali kad god idem dečku uvijek je namrgođena i depresivna (zato jer dok ja odem baka fila mamu u zdrav mozak). Ne shvaćam zašto netko tko je tvoj može biti takav prema tebi. Preživjeli smo tragediju, ostali smo bez mojeg oca (baka je bila njegova mama), i nitko od rodbine joj nije pomogao nego mama, sestra i ja - mi ju uzdržavamo, mi se brinemo za nju, dok ju drugi sin ni ne nazove a kamoli da je posjeti. I onda je takva prema nama.
Bila sam dugo u depresiji zbog svega i pomišljala na najgore, i onda se pojavio moj dečko i izvukao me iz svega i nisam bila nikad sretnija nego otkad sam s njim. Nije mi jasno zašto baka nije sretna i zašto me ne podržava. To njeno ponašanje odražava se i na mamu i na sestru i sve tri gledaju s rezervom na naš odnos i ne mogu vam opisati kako mi je teško zbog toga. Zbog bake tata nije upisao željenu školu jer ga nije htjela dati od kuće (a meni prigovara zašto moj dečko nije završio nešto bolje??? ), natjerala ga je da se uda za bogatu ženu s kojom se rastao nakon 3 mjeseca, za moju mamu je prigovarala jer je druge vjere ali ona se pokazala kao njezin najbolji skrbitelj i brine za nju više nego njezin drugi rođeni sin. Prestrašno. Sad i meni puni glavu s takvim gadostima.
Ja samo želim biti sretna i slagati se s budućim mužem, ne treba mi brdo love ni titule ni nikakva carstva kakva mi drugi nameću... I ne znam više kako da se nosim sa svim tim. Svaki moj korak se analizira i vrijeđa. Molim vas za neki savjet :(