pozdrav svima!
imam problem što se tiče prijateljstva.. sad ću 21 godinu, na 3.godini sam fakulteta. imam jednu kao najbolju prijateljicu od osnovne škole s kojom sam si bila naj u školi, ali kako smo krenule na faks nekako smo se udaljile. makar se viđamo i čujemo, ali nije to ni blizu kao prije. inače živimo udaljene nekih 10 km, i dok smo doma ne možemo se baš vidjeti jer ja nemam auto, a ona ima čopor prijatelja iz svojeg sela s kojima je non stop i s kojima se druži i izlazi tako da joj ne falim pretjerano.
i sad, probala ja naći nekoga na fakultetu. ovaj mjesec dosta sams e zbližila s jednom curom koja živi u susjednom selu i studira sa mnom, i u zagrebu smo se stvarno družile i sprijateljile. mislila sam konačno da imam nekog bliskog, ali dogodi se to da npr jučer smo izašle van i ona se pomirila s dečkom, te me ostavila i otišla s njim!! to me stvarno pogodilo i užasno rastužilo. stalno naletavam na takve ljude.
prošle godine isto je jedna moja prijatejlica prekinula s dečkom, i maltretirala me non stop da izlazimo, svaki božji dan smo morale biti negdje. meni je nju bilo žao jer nije imala nijednu prijatejlicu, i družile smo se. međutim kad je našla drugog dečka, i ona me otpisala kao da ne postojim više. sada je u fazi prekida s tim dečkom - inače to traje već 6mj, i stalno mi priča kako budemo izlazile, samo da čekam da prekinu.. stalno mi poruke šalje kak se sjetila dok smo bile tu, tamo, ovo ono... i da se pripremim za taj i taj datum , da izlazimo, ali ja to ne želim! ne želim da me netko više tako iskorištava, uvijek se svi jave dok im ja trebam, a dok meni netko treba nigdje nikog! mama mi stalno radi, baka je sama doma, tatu sam izgubila prije 3 godine, blagdani su mi ubitačni, odlučila sam ove godine izaći za Božić van i onda mi ova skroz prva prijatejlica - iz osnovne škole, otkaže izlazak jer se sa svojim čoporom napila dan prije, i onda se dogovorim s ovom s faksa koja me u 2 sata otpili i ode s dečkom.. ja stvarno ne znam što radim loše i zašto mi se to događa. ne znam u čemu je problem. sa svima sam si dobra i nikog ne bih povrijedila, ali ubija me to što svi to iskorištavaju. totalno sam se našla sama i usamljena, hvala Bogu imam mamu kojoj mogu reći sve, ali s njom ne mogu izalziti i družiti se. nisam takva da bih se gurala nekome u društvo, ako želim bilo kuda ići moram s autom kojeg rijetko imam jer mama stalno radi, sestra i baka mi kažu da nemam prave prijatejlice - kako da ih imam kad nikud ne izlazim, a te koje i nađem brzo me iznevjere.
ne znam zašto mi se ovo događa, kako da to popravim? mrzim ovu situaciju.. :(
hvala vam!