Pozdrav svima.. Imam jedno pitanje, za koje ni ja sama ne znam kako ga formulirati. Uglavnom: MOJA NAJBOLJA PRIJATELJICA! Vjerujete li u to da je prijateljstvo isto jedna veza (bas kao veza muskarca i zene)- ja vjerujem. I baš to imam sa svojom prijateljicom. Ali u zadnje vrime muči me to sta mi se čini da nju muči ljubomora. Jednostavno je, toliko smo različite, a opet nas toliko stvari drzi zajedno. Ukratko: Ja nikada nisam bila neka "ludačica", volim svog momka, volim svoj posao, stvari koje sam stekla sama u zivotu, bez ičije pomoći, i svega mi je nekako onako "taman".. Ona je naspram mene slobodna, zeljna izlazaka i neznam ni ja čega...nema nikakvih troskova, sve je na njoj...Stojim i čekam sto sada...Sto puta smo pričale o tome, razilaze se nasa misljenja, a ja pogotovo mislim da ako se razilaze da nas to ne smije ipak u ničemu kočit. Ne mogu se otarasit misli da je ljubomorna bar malo na moje stanje, odnosno na to kako ja zivim i provodim dane, a ona nema nikoga uz sebe tko bi joj digao malo raspolozenje, bio uz nju ili bilo sta, a da to nije prijateljica, prijatelj, mama tata, brat, sta ja znam ko već......Sta da radim, pričale smo sto puta, i svaki put kad to riješimo - nakon nekog vrimena opet tako.....STA BIH JOJ MOGLA REĆ A da urodi plodom?