pozdrav curke! evo danas mi je neki težak dan pa sam odlučila malo podijelit problem s vama.jednostavno sam tužna jer vidim da mi je život težak...naime cijeli život živim u disfukcionalnoj obitelji, nisam nikad uspostavila nekakav iskreno-povjerljivi odnos s majkom, kao što vidim da imaju druga djeca, niti s ocem.imam osjećaj da živim s ljudima koji su mi eto dodjeljenji i ništa više.neznam kako da to objasnim, jednostavno živimo jedno s drugim,ali smo miljama daleko.takve su bile okolnosti, i kao još dijete nakako sam naučila živjeti s tim.sad mi je problem jer imam praktički 26.godina, nažalost još studiram, iskreno nisam imala uvjete za učit, uvijek je bila neka vika -dreka u kuću, bilo da je noć, bilo da je jutro, jednostavno stalno sam osjećala nekakav strah da bi se moglo nešto loše dogodit i nisam se mogla skoncentrirat na ništa, samo sam mislila neka sve dobro prođe,neka još ovaj dan prođe.sad mi je situacija takva da mi je majka bolesna, otac u svom filmu, moram se brinuti i za nju, i za kuću.sve mi to teško pada, pogotov jer su teške osobe .nije problem se birnuti, ali kad je netko nezahvalan,svaljuje krivnju stalno na tebe,čak pomislim da nisu psihički normalni, to je stvarno teško.loše stojimo financijski, posao već dugo tražim ,nebiram, čistila bi , prala, nije problem, ali ništa nepronalazim.sad kako je ovakva situacija neznam ni bi li mogla radit jer je majci potrebna stalna njega, a novaca nemamo.nećemo imati što jesti, bojim se...e da, i u dugoj sam vezi,sad kad razmišljam moj dečko se nebi mogao nosit s ovim, i nije mi podrška...zapravo ništa mi neide u životu...neznam od kud krenuti,kako...što dalje...samo znam da ovako više neide..