pozdrav cure:) ovako, s deckom sam prekinula prije par mj. vec 2 mj nismo u kontaktu nikako. razisli smo se na ruzan nacin, ruzan mislim pod time da je palo dosta grubih rijeci. i ja sam sama sebi obecala da mu se nikada vise necu javiti. meni je sve skupa tesko palo,dosta sam se borila sama sa sobom, jos imam osjecaje za njega ali zivi se:) dok je on kao krenuo dalje laksim putem, ima dosta cura koje mu se javljaju, i jednu s kojom se cesto dopisuje(samo to). premada uz fax radi, posao koji jako voli,i koji mu donosi mnoga poznanstva, okrenuo se ka tome, i zanemario skroz fax, zanemario prave prijatelje, i ponasa se i radi stavri koje su povrsne i vrlo plitke. problem je sto ga dugo i jako dobro poznam, i vidim da nista od svojih djela ne shvaca tako oubiljno, kako ce pocet shvacati kad dodu posljedice. ja kao bivsa:) trebala bi se veseliti tome, sto ce jednom se trgnuti i shvatiti da je u ruznom svijetu.no ja kakva jesam, meni je jako krivo to sto radi od svoga zivota, jer ima velike potencijale koje baca u vodu. da znam ne mogu ja njemu krojiti srecu, ali pozelim mu nesto reci da se trgne, ali moje obocanje s pocetka je jos uvjek tu, i ne zelim mu se javiti, jer ce to shvatiti kao da ga progonim. rijesenje je jasno, nemoj mu se javiti i pusti ga nek zivi kako hoce, ali morala sam s vama podjeliti da vidim dali imate slicnih iskustva ili misljenja,sve mi pomaze, jer sam u vrlo zbunjujucoj situaciji.hvala curke