Poštovani, imam jedan problem. Nemoguću buduću šurjakinju i šurjaka. Ne želim dužiti, pa ću odmah krenuti na problem. U dugogodišnjoj sam vezi, i md i ja uskoro planiramo svatove. Brat md unazad 2, 3 godine ima djevojku koja ne podnaša niti mene niti md od samog početka koliko god smo mi bili ljubazni prema njoj, pokušavali uspostaviti kontak, ali ona se nije uopće trudila stvoriti neki odnos. Razlog: nepoznat nama. Nekoliko puta pokušavali smo razgovarati, a svaki puta bi sve završilo time da je sve u redu, a po drugoj strani je bilo ogovaranja, vrijeđanja, laži i kojekakvih spački. Svaki puta kada se nađemo kod md ili negdje drugdje počinje bježati iz sobe u sobu, naprosto nikada ne boravi u istoj prostoriji u kojoj smo md i ja duže od nekoliko minuta. Štoviše više ni ne kontaktira s određenim osobama, iz obitelji, s kojima smo mi u dobrim odnosima. A brata md čak je odvojila i od nekih prijatelja te se mora družiti samo s njenim prijateljima. Meni je to presmiješno jer smo osobe od preko 20 godina, skoro 30! Nismo balavci. Realno, ako ona planira ostati s bratom md, mora biti svjesna da ćemo joj nas dvoje biti obitelj. Ono najgore je što sam svjesna da brat md ne bi došao u svatove jer mu ona ne bi to dopustila. Kada je ona pored on ne priča s md niti sa mnom, a kada nje nema je relativno ok, ali i to je dikutabilno. Ja od nje više nemam što tražiti, ja bez nje mogu, (a i bez njega (brata md)), ali život je prekratak da bi neke ljude izbacivali iz života. Ne tražim da postanemo najbolje prijateljice, ali neki službeni odnos možemo imati. Žalosno je što pokušava odvojiti braću jednog od drugoga, tj već je odvojila. Ja se ne namjeravam zamarati njome i njenim postupcima jer su mi predjetinjasti i očito je da djevojka ništa u životu nije prošla, dok sam ja, spram nje, prošla i kukolj i žito. S vremenom sam ju počela ignorirati i praviti se da ju ne poznajem, što je i istina jer ja s njom nisam razmijenila dvije prosto proširene rečenice. Akademski sam građanin i nisma šuša od koje će netko samo tako praviti budalu (ne smatram da sada netko tko nije završio fakultet je manje vrijedan). Smješto je, što sam primjetila, na ulici, ako nas ugleda prati nas pogledom, a mi se pravimo da je ne vidimo, a ako joj damo doznaja da je vidimo, tada okrene glavu u stranu. Svjesna sam da je to zbog toga jer su njene laži polako počele isplovljavati na površinu. Ispočetka sam mislila da joj je neugodno, ali ja u njenim očima vidim samo bijes i mržnju kada me ugleda. Nikada u životu nisam to doživjela i ono što je najbolje meni je to sve presmiješno. Kada sretnem nju i brata md ja pozdravim, ali on svaki puta pogne glavu, a ona ga doslovno vuće za ruku, a kada je sam većinom odzdravi. Čak mrko gleda moju obitelj, ma sve koji imaju veze sa mnom, čak i prijatelje. E sada, jedna pametna od Vas; što da radim s md, ispočetka ga je sve to pogađalo, a sada vidim kako je sve više i više razočaran u brata i kako ga sve manje i manje voli i kako mu sve manje i manje predstavlja u životu, a bili su jako vezani. Pozivnicu za svatove planiramo odnjeti, ali da li da predamo samo jednu njemu, pa jednu njoj ili da samo predamo njemu bez iakvih daljnjih rasprava jer ne žive zajedno. Svjesni smo da neće doći, ali ne želimo skandale, mada čisto sumnjamo da će proći bez njih, ali nas nije briga, imamo dovoljno osoba koje će ih moći ukloniti iz vidokruga svatova. No, što nakon toga, što do data i što nakon toga? Što kada dođu djeca? Ja svoju djecu ne mislim micati od strica. Ali smješno je sjediti s nekim za istim stolom, pričati s prisutnima, a ona se pravi kao da ne postojite jer ste vi njoj napakostili (a ne znamo u čemu, valjda zato što živimo). Hvala.