Postovane, imam 28 godina i vrlo neobican odnos sa majkom. Tata mi je umro kad sam bila mala i mama se nikad nije udala. Uvijek smo imale jedna drugu. Premda je zivot nije mazio bila je uvijek vesela i glasna, ukratko, omiljena u drustvu. Zapravo, ne znam kako da pocnem jer ne mogu opisati odnos koji je imala prema meni. Mislim da me cesto ponizavala, ali ne direktno, nego vise kroz nekakva spustanja i salu, sto je poprilicno utjecalo na moje samopouzdanje. Kada sam bila starija, znala sam joj reci da me odredjene stvari ponizavaju, na sto me ona odmah poklopila da ju emocionalno ucijenjujem, sto nije istina, samo sam zeljela da prestane. Kad gledam unazad, mnoga prijateljstva sam prekinula upravo radi nje. Kad bih se zblizila sa nekom prijateljicom, ona bi u pocetku uvijek imala kiseli osmijeh i glumila da joj je drago, zatim bi na najmanju sitnicu (tipa, dogovorile smo se i ona je kasnila 10 minuta) komentirala, da je odmah primjetila u pocetku da se na tu djevojku ne moze racunati i malo po malo, ona je pocela "kopati" po tom prijateljstvu. Nista naglo i ocito, ali dovoljno da navuce sumnju. O deckima da i ne pricam. Makar je sa njima uvijek imala drugaciju taktiku: prema njima bi uvijek bila maksimalno susretljiva, dok bi mene ponizavala i spustala u njihovoj blizini. Kad kazem susretljiva, mazila bi mog decka po kosi, kuhala mu sto voli, masirala ga. Kad bi joj rekla da je njen odnos prema mom decku neprimjeren, ona bi me spustila da nisam normalna, da sam bolesno posesivna isl. Na kraju je svaka moja veza rezultirala raskidom kao i time da decko vise nikada nije zelio vidjeti mene ni moju mamu. Sto se tice njenih veza, ona je uvijek nalazila muskarce koji bi ju financirali, makar su mi detalji tih veza uvijek bili nejasni. Veze su uvijek bile platonske, i trajale su dok su joj se muskarci divili i obasipali je poklonima, ali kad su zeljeli nesto za uzvrat, to je bio kraj. Kada sam se napokon zaposlila i odselila, ona me optuzivala da ju kaznjavam i napustam je, sto nije bila istina. Mnogo puta sam se vracala kako bih joj dokazala da mi je stalo, a onda se opet iseljavala jer se nisam mogla nositi sa njezinom naravi. Da napomenem da sam dio place davala njoj za rezije jer me uvjerila da joj dugujem radi njezine zrtve i brige za mene. Sa 25 godina sam upoznala savrsenog decka. Da stvar bude bolja, on nije pao na provokacije moje mame. Kad ga je pitala sto voli jesti, on je rekao da nije izbirljiv i volio bi probati moje omiljeno jelo. Kad mu je uletjela sa masazama i ostalim glupostima, on je odbio pod izgovorom da je za njega to intimna stvar, kad me spustala pred njim, on je rekao da ne voli kad mu netko ponizava djevojku. Posto je ona uvijek bila pasivno agresivna, nije nikad njega direktno napala, ali bi svako malo komentirala kako sa njime nesto nije u redu i kako ne moze funkcionirati u drustvu. Njeni pokusaji da potkopa tu vezu nisu uspijeli. Ozenili smo se i imamo divnog sina. Tu nastaje jos veci problem. Ona me optuzuje da sam nepodobna majka, da mi odgoj ne valja, da je dijete premalo (makar je po svim mjerama bio razvijeno dijete). Cak nam je poslala socijalnu sluzbu na vrata. Naravno, sve je bilo u redu s djetetom. Ona tvrdi da je socijalna radnica bila nesposobna jer nije primjetila da zlostavljamo sina. Pocela nam je slati uvredljive sms-ove. Na kraju smo odselili, prekinuli sav kontakt sa njom i tu se prica zavrsava. Mozda sam na pocetku trebala napisati da joj je dijagnosticiran biopolarni poremecaj uz narcisoidni poremecaj licnosti. Sin mi raste, a ja se pitam jesam li mogla ista uciniti da spasim nas odnos? Unaprijed zahvaljujem na odgovorima!