Otkad znam za sebe nisam imala sreće sa prijateljicama.One prve ,bile su još iz osnovne škole-ajde odrastanje svaka na svoju stranu...kako to inače biva.u srednjoj upoznam najbolju prijateljicu,družimo se evo skoro 9 god.tu upoznam još 2,3 cure s kojima smo se nastavile družiti i na faksu,ali eto i tom prijateljstvu dolazi kraj,naime za ove prijateljice me toliko i ne boli srce,jer sam već naučila da "prijateljice" ako nisu prave,a ove očito to nisu bile znaju jako dobro glumiti. Naime ja moram raditi da bi mogla platiti faks,i sve ostalo,i stvarno se trudim napredovati u svakom smislu,imam stabilnu i ozbiljnu vezu,dečko mi je ove godine završio faks,sada traži posao,nas dvoje se trudimo osigurati svoju budućnost,i ne ovisiti o roditeljima.Dok su drugi uživali na mamin i tatin račun,odlazili na more,vozali auta...mi smo sa 20KN,išli u šetnju i jeli sladoled.I naime ja saznajem da moje prijateljice meni godinama glume finoću,dive se meni,kako to sve uspijevam,a iza leđa me ogovaraju...shvaćam da je to sve iz ljubomore sve mi imamo po 23/24 god. one jedino što rade je da idu na faks i troše mjesečni džeparac.srce me boli što tako govore o meni i glume mi,a ja dajem najbolje od sebe-stvarno predobra sam osoba,što je najgore od svega,i moja najbolja prijateljica se u zadnje vrijeme promijenila,ljubomorna je ako sam s dečkom,ona oće samo da idemo van feštati,njoj isto ništa ne ide kako ona hoće (faks,ljubav),ali ona ništa ni ne poduzima po tom pitanju,ne trudi se,samo sjedi u kući,kad joj kažem da se trgne,da se bori,da ništa u životu ne dolazi na gotovo,ona meni počne kako ja nju uopće ne razumijem,kako je meni lako....i onda mi je počela tajiti mnogo stvari,koje ja kasnije saznam i onda se osjećam jako glupo, da ne govorim šta je sve moj dečko čuo za nju,i koliko sam se puta ja s njim zakačila jer sam je branila,a svakim danom sve više vidim da je on bio u pravu...jako sam emotivna osoba,i evo danima se već osjećam bezveze,jer se moje "društvo" ruši.....dali je to tako normalno u životu?