oprostite ako je slična tema već bila, ali moram se nekome izjadati. situacija je ovakva: imam 25 godina MM 27, u braku smo godinu dana. Ja sam odmah htjela dijete, ali on je rekao malo ćemo pričekati, ja sam to poštovala. Nakon par mjeseci sam ga upitala za mišljenje, on samo kao da hoće pobjeći od te teme i kaže da mu ne stvarma pritisak. Oboje radimo i imamo solidna primanja, imamo svoju kuću. Nedavno sam ga opet pitala rekao je da i on želi dijete, ali da još malo pričekamo to je velika odgovornost. Razumijem, ali ja sam spremna na sve. Oduvjek sam htjela biti majka, uglavno to me muči iz dana u dan sve više i kad sam sama o tome razmišljam i plačem, nemogu s njim pričat da ga ne ''pritiskam'', molim se Bogu da mu prosvjetli pamet pa da on sam kež vrijeme je, najgore mi je što sve to kupim u sebi i pomišljam da možda kasnije zbog stresa neću moć zatrudnit, pa još više plačem :(( Ponekad mu nabacim, on samo kaže bit će bit će, ali ništa ne poduzima. Šta da radim, koliko još da čekam, da ne poludim...