Neznam di ću više sama sa sobom. Doslovce sam emotivno uništena, nemam nikoga iza sebe, podrške. Osjećam se očajno i jadno, povrijeđeno i jucer prije spavanja sam bas razmisljala koliko sam jadna i da sam ocito predmet koji ljudi gaze. Imam 22 godine, s roditeljima sam u nikakvom odnosu, s bracom i sestrom takoder,zapravo nikad nisam ni imala neki odnos s njima, treće sam djete od nas šest sam u obitelji tako da nitko nije obracao paznju na mene imala sam zabranu izlazaka jer sam trebala paziti bracu koja su tad bila malena. Imala sam tek 1 vezu koja je trajala 8 mjeseci gdje me je ostavio i kad sam mu na rastanku rekla sve sto osjecam za njega i da me ne ostavlja on je rekao da ga boli ona stvar. 2 godine sam patila i onda sam upoznala jednu osobu u koju sam se zaljubila a s kojom nikako nemogu biti tako da sam odustala od toga. prijatelji pfff..nema prijatelja, imam jednu frendicu koja ima decka s kojim ima djete tako da nezelim joj previse smetat. Osjecam se pretuzno, ne izlazim, štedim tako da nemoram ovisiti o svojim roditeljima, po cijele dane sam na facebooku poput kakvog no lifera, učim, i to je to. nemam nikoga, jednostavno osjecam se jadnom i osamljenom u svijetu, dođe mi da se izvristim pred svima. neznam sta cu sama sa sobom kao sto sam rekla na pocetku, neznam vise sta napraviti..