Ne znam jesam li ovo pitanje stavila u dobru rubriku, nadam se da jesam. Ovako. S dečkom sam u vezi 3 godine. On se ponaša dosta djetinjasto za svoje godine (oboje imamo 18) i ja sam ta koja uvijek pili i tjera ga i da uči, da ne markira, da ne radi gluposti i tako. Upoznala sam ga kad sam krenula u prvi razred srednje. On je taj razred ponavljao. Ok, može se desiti da padneš razred. U vezi sam ja uvijek ta koja je odgovorna, babaroga koja mu zadaje ciljeve i tjera ga da se ponaša u skladu sa svojim godinama. Sada sam ja završila treći razred srednje, a on je upravo pao matematiku i razred. Šokirala sam se, no u dubini duše, to sam očekivala. Ne znam je li to dobro. Zvala sam ga valjda 30 puta, cijelu bateriju sam si potrošila, on se jedva javio, otišao je nekuda i nitko ne zna gdje je. Uspjela sam ga dobiti i sve je u redu, no mislim da je to užasno djetinjasto od njega, otišao je jer će doma biti svačega, ne usudi se doma da se ne svađa. Njegova mama me nazvala, rekla je da problem nije bio toliko u njemu koliko u tremi i profi i da neće biti nikakvih prijetnji niti ičega. Ispisala ga je iz škole i neka se školuje sam ako želi. Slažem se s njom. Ne znam što ćemo on i ja sada, kako će sve to ići i sa školom, ja bih rado da on bar nešto završi. I ne znam što će biti sa nama. Meni se neda trpit više to. Sa 18 godina da se moram brinuti o nečijoj materijalnoj egzistenciji i da to on uzima zdravo za gotovo. Voli on mene i ja volim njega, ali ja ne znam koliko ću dugo ovo trpit. Mi možete pomoći? Kako da se raziđemo, ali da to bude više prijateljski, ne mogu sad reći, ej pao si razred, blablabla ostavljam te. Ipak ga volim i tri smo godine zajedno. Što vi mislite, je li dobro uopće prekidati? Molim Vas, bar jedan savjet. Hvala unaprijed. :)