Nalazim se na poslu gdje je okruženje prijatelja, rodbine, veza i poznanstava. Ja se tu nisam htjela uklopiti na način da se družim s tim ljudima van posla i zato su me naveliko počeli tračati. Sad me nadređeni gledaju ispod oka i prigovaraju mi zbog gluposti (npr. bila sam na pauzi i odmah me isprozivalo zbog toga, a kolegice nema svakih pola sata, nju nitko nije prozvao zbog toga). Posao radim najbolje što znam (iako mi i tu podmeću, ali sam oprezna i ne dam da me uvale u probleme), no svejedno mi teško pada takvo njihovo ponašanje gdje me tretiraju kao da sam uljez. Zapravo nisam nesretna zbog toga, nego me je sram u njihovo ime. Pitam se što bi klijenti mislili da čuju kako se gospoda odnose prema svojim mladim radnicima. Baš osjećam neugodu kad idem na posao i pitam se kako tim ljudima nije neugodno... Kad čujem nekoga od njih da se svađa, propala bih u zemlju od srama, a pogotovo kad prozivaju mene koja sam tipična štreberica. Dala bih otkaz, ali nemam drugog izbora. Što vi predlažete?