molim vas pročitajte i recite svoje mišljenje...ove godine sam konačno primljena na faks ne biomedicinu...završila sam medicinsku školu,oduvijek sam htjela biti doktorica..kad su bili prijemni nisam mogla na faks tata nije dobivao plaću,onda sljedeće godine opet nisam mogla jer je tata dobio otkaz,nakon toga brat se zaposlio i otišla sam na maturu i primili me ali ne na ono što sam sanjala cijeli život-medicina..ok,zadovoljna sam ja i ovim faksom,kad završim radit ću u laboratoriju u bolnici na onim ispitivanjima...maloprije sam vidjela na fejsu da je moja susjeda upisala medicincu u rijeci..3 god je mlađa od mene,ove god je završila školu i to klasičnu gimnaziju..sad sam jako ljuta jer nisam nikad očekivala da bi ona mogla tamo..a inače su joj roditelji jako bogati,nije joj tata dao da se igra sa mnom kad smo bili djeca..ali dobro to sad nema veze...sad sam jako žalosna,pomalo i ljuta zbog toga što ja nisam uspjela na medicinu. :(( sad me to muči....zato što su svi očekivali od mene da ću na medicinu ali isto tako i ja sam jako željela...neki dan susjed bio kod nas na kavi i rekao kao "ja sam mislio da će ona na medicinu,pošto je uvijek govorila da bi bila doktorica,a ovako..to su samo tehničari što rade na ispitivanjima"..kako sam se jadno osjećala kad sam to čula..a moji nisu otkrili da nisam primljena na medicinu nego smo rekli da sam samo ovo htjela..on je inače iz jako,jako bogate obitelji,jako pametan bio nekad dekan na strojarskom fakultetu..sad se osjećam..ma jako tužno...