mene nesto muci jer neznam kak da pomognem prijateljici.. ona ima 18 godina i jako je sramezljiva ali stvarno prelazi granice.. pokusala sam to rjesiti nekako da stupim u razgovor s njom zbog toga ali neide. ne mogu se s njom nigdje maknuti, strasno se boji. boji se otici u kafic, pitam pa zasto? kaze ona meni da ima svakakvih ljudi.. i da ne zeli da joj se nesto dogodi. ne moze cijeli vrijeme bjezati pa ima svugdje budala. kada smo isle skupa s jednim drustvom ona me pitala a hoce li tamo biti i muskih u drustvu? kada razgovaram s njom odgovara mi jako tiho i pognute glave, nista je ne razumijem. da li mora znaciti da to dolazi sve od kuce? da od tamo nosi sve probleme koji uzrokuju strah od ljudi?