Imam problema s mamom. Život s njom postaje nepodnošljiv. Ne prođe dan kada nije živčana i ne prigovara za nešto. Živimo s dedom koji kao starija osoba ne može paziti na svaku sitnicu. Dosta toga nesvjesno uprlja po kući. Mama je u mirovini, nema neki hobi, po cijele dane nešto čisti, gleda serije i znam da je nezadovoljna svojim životom, jer nigdje ne izlazi. Svaki dan nađe neki prigovor za dedu i zatim viče. Ja sam studentica, 27 mi je godina. U takvoj kući ne mogu normalno učiti. Opomenula sam je par puta da mi smeta njeno ponašanje i da prestane, jer učim. Ono što ona napravi je da stiša ton, ali i dalje prigovara dedi. Ovakvo stanje traje već dvije godine, možda i dulje da toga nisam svjesna, jer sam prvo radila po cijele dane, nisam toliko bila doma, a zatim sam odlučila upisati faks. Rezultati na faksu su mi veoma dobri pa se i čudim sama sebi kako uspijem išta naučiti u takvoj atmosferi. Najčešće učim navečer kad svi spavaju. Tada imam svoj mir. Osim učenja, još me neke stvari smetaju, kada pokušam nešto skuhati, ona se upliće, kada tražim nešto po sobi, mora se odmah nametati što pretražujem, kada nekud idem ima sto pitanja, kada se vratim doma, želi sve znati. Ne smatram je kao nekim kontrolorom niti da mi išta brani, jer sam dovoljno stara.Već je ona znatiželjna, s ničim se ne bavi. Nema prijateljica da nekud ode, a i financijske mogućnosti ne dozvoljavaju da se nečim bavi. Ne znam što da napravim po tom pitanju. Često me ujutro zna probuditi njeno vikanje na dedu. Ponekad sve prešutim, ali u posljednje vrijeme nemam živaca. Onda se ja izderem na nju i ona ušuti. Ne želim takav oblik života u svojoj obitelji. Zar je potrebno da svaki put se i ja izvičem da mi treba prostora i onda tek nastaje mir. Nemam se gdje preseliti, ono malo što dobijem od stipendije nije dovoljno da plaćam negdje stanarinu. Kod prijateljica ne mogu, i one žive sa roditeljima, nitko ne želi još nekog dodatno uzdržavati, svi spajaju kraj s krajem. Psihologa mi nemojte savjetovati, jer to trenutno nije moguće. Mama nikad ne bi pristala na to i tu gdje živimo ni nema neke stručne pomoći, a sa financijama nismo nešto da bi mama mogla izdvojiti za to. Ja bih na neki drugi način pokušala s njom razgovarati, kako da ju motiviram da napravi nešto za sebe, s čim da se zabavi? Kakav razgovor bi trebao upaliti? Razmišljala sam bi li joj pomogle i neke tablete za smirenje, ništa što bi bilo teško, već neke lagane, tipa kakve postoje u nekim reklamama za studente, za bolje učenje i miran san... Molim vas za savjet.