Imam problem s ljudskim odnosima na poslu, točnije s radnim kolegama. U uredu sam s nekoliko kolegica koje su ispočetka bile super, ali što sam dulje na poslu, sve su gore i ne pašu mi njihovi karakteri. Prvo što se radi kada dođemo na posao je ritual ispijanja kave i onda samo tračaju sve ostale koje ne sjede s nama. Meni to ne odgovara. Druga stvar je što su pune sebe, čak i kad čujem njihov glas znaju me samo naživcirati. Nekad razgovaraju o normalnim temama i pokušala sam se uklopiti, ali ne mogu. Svaku temu koju bih započela pričati nisam mogla dovršiti do kraja, jer su se one nadovezale s nečim svojim vezano na to. Ima dana kada su iz ne znam kojeg razloga nervozne pa se istresaju na meni. Npr. nešto krivo napišem, odmah me iskritiziraju kako sam usporena, kako se moram motivirati, moram samostalno djelovati...Dosta sam puta naletila na njihove napravljene greške u nekim dokumentima, koje su nam svima važne. Ali one na to odmahnu rukom i to sve bude strpano pod tepih. Ispada da se moje greške pamte, dok njihove treba zanemariti. Nisam savršena, griješim u svom poslu, ali ne mogu imati ni mir da ga obavim kako treba. Dvije žene koje ne sjede s nama svaki čas ulaze u ured i nešto komentiraju ili dođu nekog istračati. I to poprilično glasno da me ometaju. Neke stvari moram tek naučiti od njih i tu se ponašaju prema meni s visoka, kao da su u prilici da mogu s nekim manipulirati. Tako sam trebala naučiti nešto raditi i čekala sam jako dugo da mi ta jedna kolegica to sve pokaže, i kad me išla učiti, sve je bilo brzo, jedva da sam stigla napisati. Onda se drugi put ismijavala kako nisam sve zapamtila. Svaka od nas ide na neku obuku pa onda i drugim kolegama moramo pokazati. Ja za sve nađem strpljenja pa tako i za njih. Čak i pišem na papir korake što treba kojim redoslijedom napraviti i to sam im dala da im bude lakše(a i da što manje imam s njima posla, jer imam osjećaj da će mi se popet na glavu i stalno bi inače zivkale za svako pitanje). Kada nisam dobre volje pitaju me šta je, ne želim reći da je zbog njih, već se oslanjam na neke privatne probleme, onda mi se smiju kako su to lagani problemi. Drugi dan dođu s pričama o svojim problemima i to su najvažniji problemi na svijetu. Uredim si stol kako mi je lakše za raditi, one nemaju mjesta pa stave hrpu dokumenata kod mene. Biljke koje sam kupila za stol su odnijele negdje drugdje u firmu, jer se tegla ne uklapa ili odjednom nema mjesta. Kada smo raspoređivale ormare koje će svaka imati u u redu, svaka je uzela po dva, meni ostao jedan manji. I preko toga sam prešla, samo zbog mira. Čak su se bile međusobno dogovorile za kupnju nekih sitnica za ured da nam bude ljepše, uz njihovo planiranje sve više su toga odlučile promijeniti, tegle za cvijeće, zavjese, telefon, kuhalo, vješalicu...Nisam htjela sudjelovati, jer mi je bilo previše financija izdvojit za to, a smatram da ako trebam na poslu imati printer da ga treba osigurati firma, a ne da taj printer kupujem. I zbog toga su znale reći kako se slažu sa mnom i onda za dva dana jedna kupi printer i pored mene kažu da samo pravo imaju služiti se s tim one koje su kupile printer, boju i papire, da iz drugih ureda, te ostali ne mogu se služiti s navedenim i na kraju dodan njihov podsmjeh. Grijanje povećavaju na najjače da mi je vruće. Dođem ranije pa smanjim, one dođu i povećaju, onda je i njima vruće, a otvore prozor koji je blizu mene, ako je vani hladno, puše mi po leđima. I što je najsmiješnije, spremačice na poslu su isto čudno. Dođu usisati i baciti smeće samo kad ih one pozovu i onda ih podmite čokoladom da to naprave. A to im je u opisu posla, po firmi su prozori prljavi i wc je groznom stanju, a one samo sjede u svojoj sobi i puše. Kolegice mi kažu da i ja kupim nekoj čokoladu pa će i moju stranu ureda očistiti. Imam dojam da svi manipuliraju kako žele. Što napraviti? Šefu ne mogu, jer je isti kao one i voli s njima tračati i čuju se i privatno telefonski pa ogovaraju svakoga. Posao mi se sviđa, jer je u struci, blizu mi je kuće, plaća mi je dovoljna. Ali me kolegice iscrpljuju. Dođem doma oko 4 sata, nešto pojedem i najčešće moram odspavati koliko sam iscrpljena.