Dragi svi, imam 23 godine, studiram i radim, nalazim se u teškoj situaciji. Naime, radim već 2,5 godine na poziciji financijskog asistenta preko student servisa. Posao kao posao je odličan, plaća također. Radim na puno radno vrijeme, firma mi uskače kad imam predavanje, ispit i sl. Radim non stop, uzimam slobodno minimalno jer smo podstanari, Zagreb je skup grad i jednostavno nam je potrebno novaca. Problem na poslu je kolegica. Po hijerarhiji sam ja ispod menadžera financija, odnosno svi 4 smo isti, no dodijelili su me njoj jer firma ima stroge kontrole što se tiče studenata i potrebno je svaki mjesec popunjavati neke obrasce, a to se šefu nije dalo. Ona se ponaša kao da sam ja isključivo njezin osobni asistent, drži me pod stegom i stresom koliko god je moguće, svaka greška ili propust se "kažnjava" bezobraznim izjavama, zvala me jučer 2 sata nakon radnog vremena kako sam ja napravila grešku, dala sam joj rješenje problema, no odbila ga je i kad sam išla objašnjavati poklopila mi je slušalicu. Ponaša se kao da je primila Boga za bradu, nisam ja jedina, kolegica se isto žali na nju i navodno se tako ponaša i prema šefu. Slažem se da je ona tu 15 g i da zna, no nema fakultet i smatra da ima više znanja od kolegice koja ga ima, primjer je knjiženje računa, računi se knjiže kada se zaprime, ne ranije, to su osnove knjigovodstva, ali ne ona je u pravu i još se dere na nas kako ona ne čita naše nevažne mailove u kojem upozoravamo da je maltene prekršen zakon u nekom smislu. Tek sada sam uočila kako to na mene utječe, dođem na posao nervozna, nekontrolirano se znojim, lupa mi srce, ne mogu se koncentrirati kako spada. Uočila sam da se to zapravo skuplja tijekom vremena. Kažem, posao kao posao je odličan i plaća također i zato se dvoumim da dam otkaz. Kao studentici mi to ne treba, takav pritisak i stres, ali opet imam sigurnu financijsku situaciju i stvarno odskočnu dasku u karijeri. Nemam problem s nalaskom drugog posla, no nisam sigurna hoće li biti toliko fleksibilni i vjerojatno ću morati više raditi za iste novce. Stvarno želim dati otkaz, želim se smiriti i vidim da je to prošlo neke zdrave granice, ali opet tako me je strah svega, ako zaglibim u financijske probleme nema mi tko pomoći, podstanar sam, nemam kuda ako izgubim stan. Je li ovo dovoljno dobar razlog za otkaz? Da uzmem prvo neki godišnji da se smirim? Da istrpim nekako ili da ju pokušam ignorirati? Ne znam, imam osjećaj da ako se nešto ne promijeni da ću puknuti i da neće biti dobrog. Hvala unaprijed na svakoj riječi.