Drage žene, Već dugo pratim vaše komentare i savjete. Mnogima ste pomogle, nadam se da ćete i meni. Dakle, početkom šk. god. određena sam u komisiju koja je trebala pregledati tri završna (pisana) rada maturanata prije nego što će pristupiti njihovoj usmenoj obrani. Rečeno mi je da moram upisati sve ispravke radova u same radove kako bi se vidjelo da su detaljno pročitani. Mentorica je bila moja dobra kolegica, s kojom surađujem već niz godina. Počevši čitati završne radove njenih kandidata, shvatila sam da je većina dviju radnji doslovno prepisana iz knjiga koje su osnovna literatura tog područja koje ona predaje. Cijelu nastavnu godinu tijekom koje su maturanti pisali završne radove kolegica nije propuštala priliku (kada bismo se srele) da spomene kako stalno ima konzultacije s učenicama, odnosno da puno radi s njima. Radnje je, što dakle, prepisane, što doista loše koncipirane i napisane (nakon tolikih konzultacija?), ocijenila skalom ocjena od tri do pet. Tijekom čitanja radnji, upisivala sam koji su dijelovi prepisani i odakle je što prepisano, ispravljala pravopisne i jezične pogreške u ostatku teksta (bilo ih je puno), dakle, odradila posao koji je trebala odraditi mentorica prije nego su radnje službeno predane. Vidjevši što se dogodilo, mentorica je hitno sazvala sastanak s te tri učenice. Priznale su da su prepisivale no radovi im nisu odbijeni (odnosno poništeni) već je njihova vrijednost, prema prijedlogu mentorice, progresivno pala za jednu ocjenu. Ona sama rekla je ostalim članovima komisije da je to njezin propust i da nije primijetila prepisane dijelove. Usmena obrana svih radnji prošla je vrlo kulturno, bez ikakvih neugodnih komentara članova komisije. Problem je u tome što je jedna od učenica koja je branila radnju (i najviše prepisala) kći moje drage prijateljice koja radnju nije pročitala jer joj kćerka to nije dozvolila. Uglavnom, nakon uspješne usmene obrane svih radnji, obje su se kolegice ozbiljno naljutile na mene i sada komuniciramo samo službeno. Jedna je čak rekla da će potegnuti pitanje odnosa nastavnika prema djeci djelatnika. Smatrala sam da svi trebaju imati iste kriterije vrednovanja i svim sam radnjama pristupila jednako, dakle, objektivno i stručno. No, pokazalo se da je mentorica odradila posao površno, a ja sam zbog ukazanih propusta sada na listi osude. Kako dalje? Drage su mi obje kolegice no bojim se da je ovo bilo previše za njih i da ćemo teško vratiti nekadašnje radno pa i privatno prijateljstvo. Eto, molim za mišljenje...