Drage moje, ko o čemu ja opet o svojoj svekrvi! neke od vas su dobro upoznate s mojim problemom, nažalost to je nešto što velika većina nas proživljava... naime, nemam uopće dobro mišljenje o njoj, mada ona misli da smo si dobre i to iz jednog jedinog razloga jer skoro nikad nisam odgovarala na njene izjave, provokacije, niti komentirala neke postupke koje iskreno nećete vidjeti ni čuti ni kod male djece... Vodeć se onom, ne prepiri se s budaom, ljudi možda neće uočiti razliku, skoro svaki put bi prešutila...problem je sad u tome što sam toliko dugo šutila sa se u meni pojavio jedan tako negativan osjećaj prema njoj, svaki put kad znam da će doći u goste ili da mi moramo do nje meni je doslovno muka!! uhvati me neka tjeskoba i nervoza i uhvatim se kako razmišljam o tome šta bi ona moga kometirat, gdje bi mogla nać zamjerku ili za što bi me mogla prozvat...inače je jedna od onih koje svugdje vole zabost svoj nos, nametat svoje odluke, planove i ideje...puuuno njenih postupaka i izjava me neugodno iznenadilo tako da nemam niti povjerenja u nju, na kraju krajeva nemam niti dobro mišljenje o njoj... željel bih radi svog muža, svog djeteta i svog zdravlja rješit se ovog lošeg osjećaja i te uznemirenosti kad god pomislim na nju! što da napravim?