Drage, lijep pozdrav. Imam pitanje u vezi prijateljstva. Najbolja prijateljica odabrala je drugu prijateljicu za vječanu kumu. Nije sad to mi toliko bitno, već način na koji se to sve odvilo i događaji sa strane. Mene duže zna, živimo nekoliko ulica dalje i često se vidimo (dakle, nije riječ o zahlađenju prijateljstva). Uvijek je bilo kako ona nema najbolju prijateljicu jer su joj svi dobri, a onda je samo odjednom spomenula kako joj je ta druga prijateljica kuma. Glupo mi je što sad ispadam sama sebi glupa jer nemam ja kome određivati išta, ali to me muči jer mislila sam da će bar reći ti mi budi kuma djeci, a ona vjenčana. To mi se čini nekako fer. Posebice jer u zadnje vrijeme nisam dobila dojam da smo se udaljile ili išta i zato me je to jako prizemljilo. Sve to me natjeralo da razmislim o najboljoj prijateljici kojoj očito nisam ja najbolja, jer smatrala sam je boljom osobom. Ona je često mi se žalila na tu prijateljicu, radovala se kad je ova prekinula s dečkom jer će moći više vremena provoditi s njom, i sl stvari na koje se nisam obazirala i pridavala im značaj. Sad mi se nekako sve uklapa u sliku, svaki djelić priče. Moje pitanje je jesam li ja smiješna, egoistična što me to muči da nije mogla mi bar dati nekako drugačije priliku da joj budem kuma?