Drage dame, Moram si malo olakšati dušu i upitati što bi vi napravile na mom mjestu... Udana sam,...ja i muž živimo sami na stanu već dvije godine..roditelji mog muža imaju veliku kuću sa nekoliko stanova, ali je moj muž otpočetka naše veze govorio kako želi da nas dvoje živimo sami..probali smo neko vrijeme živjeti snjima, dok smo još bili dečko i cura ali nikad nismo imali mira, i to nam je smetalo..njegovi su takvi da se u sve miješaju, i nikad im ništa nije po volji...u toj kući već živi brat sa ženom i djetetom, te njegova sestra...sa ženom od brata se ne slažu i uvijek kad je nema u blizini pričaju protiv nje, tračaju ju, a kad su sa njom u društvu, ponašaju se sasvim drukčije..meni nikad nisu ništa prigovorili ali mi oduvijek djeluju jako dvolično..njegova sestra je za naše svatove otplesala svega dvije pjesme cijelu večer, a cijele svatove nije sa nama provela niti minute...cijelo vrijeme dok su trajale pripreme djelovala je ljubomorno, i smetalo ju je jer ona nije u centru pažnje..nikad nije ništa pohvalila..i nakon što se moj muž roditeljima požalio na njeno ponašanje, počela se ulizivati, i na silu bi pohvaljivala svaku stvar (al to samo kad bi roditelji bili prisutni)..inače je takva da se pred masom ulizuje i predstavlja za nešto što nije..meni to užasno smeta..a i njezina je mama takva..i uvijek ju svi brane jer je ona njihova mezimica...meni sve više smeta to njezino ponašanje, i svaki put kad idemo kod njih u posjetu, ja idem sa kamenom na želucu, jer nikad neznam kako će se ona i svekrva ponašati...uvijek imaju za nekog nešto loše reći, prigovarati, a često su sklone preuveličavanju, pa čak i izmišljanju..sebe hvale, druge pljuju..meni to jakoooo smeta, i uvijek mislim da i o meni tako lažu kad nisam prisutna, i zato se snjima nikad ne zbližujem previše...uvijek smo na nekoj distanci...pogotovo sa sestrom... i neznam što mi je činiti..ja sam inače društvena osoba, i sa svojom sam obitelji jako povezana..htjela sam da i snjima bude tako, ipak su oni moja nova obitelj...ali se jednostavno ne mogu s njima zbližiti kad vidim kakve su...Sestrino mi ponašanje najviše smeta, tim više što vidim da je ljubomorna što se ja i muž volimo i slažemo... Što biste vi na mom mjestu napravile?kako biste se postavile? Ja želim da se svi slažemo,da budemo dobri,a one uvijek potiču neku svađu između drugih, ogovaranje... neznam što da radim,voljela bi da se snjima mogu opustiti,ali mi nisu drage kad se uvijek ponašaju loše (u smislu da uvijek protiv nekog imaju nešto za reći...) za mene je to previše negativne energije..uvijek sam pristojna i ljubazna (al nikad opuštena) sestru u zadnje vrijeme znam čak i ignorirati, jer bi ju inače poslala poslala u p.m. I samo za kraj da napišem, moja je rođakinja sa sestrom od muža išla u srednju školu, i pričala mi je da je oduvijek takva, dvolična i bahata, za sebe samo riječi hvale, a za druge, eh...... i moj je brat rekao da mu se ne sviđa njezino ponašanje i glumatanje...al on ju ne mora viđati često kao ja.... neznam... bila sam duga u pisanju, oprostite mi na tome...riječi su same se slagale... nadam se da će koja od vas imati pokoji savijet kako da ih lakše "progutam"..