Drage cure,treba mi vas savjet i misljenje...ja sam na trecoj godini faksa,zivim u tom gradu u kojem imam samo ovu cimericu i prijateljicu s faksa.I jos dvije cimerice.Tek sam se nedavno doselila kod njih jer sam se posvađala sa bivsom cimericom,inace dugogodisnjom prijateljicom.Tako da sam sve veze i ekipe izgubila,taj neki krug ljudi.Ova prijateljica me primila odmah,bez da sam je pitala,i sve je super u pocetku bilo.Jednom prilikom mi je decko dosao(veza na daljinu) i bio je kod nas jer nema gdje drugo.Stvarno nismo nametljivi,ne ljubakamo se pred njima,on se pokusava uklopiti s njima,zezanciju i to,kupi uvijek u stan nesto,pospremi za sobom...problem je nastao kad se ova prijateljica naljutila na nas radi neke gluposti za koju nismo krivi i pocela se izderavati.Njemu je to zasmetalo,kao prvo sto se ima derati,kao drugo ako nismo krivi.Ni jedna se nije potrudila da mu ugodno bude u stanu,ne da bude u centru paznje nego cisto da ga pitaju nesto,da se svi druzimo...Sve vise kuzim tu zavist ljudi jer ja i on se slazemo odlicno.I uvijek se nekome moramo prilagođavati,i ja i on.Meni je dosta toga,a nisam se navikla jos na taj suzivot,ipak sam nedavno uselila.Najgore to sto nakon svadje sa bivsom cimericom,ja sam ostala bez ikoga u tom gradu osim nje s faksa.I da se ja postavim malo izbila bi svadja,a ja nemam gdje otici,a sad mi je najgore razdoblje ispita.Pokazali su se svi cim sam nasla decka kojeg volim i s kojim se slazem.Kao da nas nitko ne podnosi,a sve glumataju nesto.neke prijatelje.Sama pomisao da tamo moram biti i nabaciti lazni smijeh,druziti se s nekim s kim mi nije najugodnije,smuci me.Ponekad bi najradije uzela sama stan,ali kad me samoca ubija,a on mi cesto ne dodje...:( sorry na dugom postu,samo trazim neki savjet,treba mi...