Drage cure!
Trebala bi Vašu pomoć, jer sam stvarno izgubljena i nekako koda mi život ide krivim putem. Imam 22 godine, studentica sam na fakultetu koji me ne zanima. Pa da počnem s pričom, naime kad sam bila maturantica prolazila sam jedno teško razdoblje, i naravno došlo je vrijeme kada trebam izabrati fakultet, nisam znala što me zanima, nego da želim nešto što je povezano s kemijom i biologijom, pošto mi roditelji nisu dali da pauziram, upisala sam faks. Kad sam krenula 1.semestar mi je još bio zanimljiv polagala sam sve u roku, međutim kad je došao 2.semestar počela sam shvaćati da me ne zanima. Ipak upisala sam 2.godinu i prebacila sam 1 predmet (najteži na tom fakultetu), i tada sam se počela uviđat da se stvarno mučim učeći sve te predmete, i svaki put kad sam krenula učiti taj predmet koji mi je ostao iz 1.doživjela bi blok u glavi i jednostavno nisam mogla to učiti, vjerojatno iz razloga što su svi okolo govorili da je to najteži predmet, da je profesor koma, da treba uložiti puno vremena i živaca, da je nemoguće proći itd. i tako sam polako zaostala i nisam polagala ispite. Nekako sam se uspjela trgnut i položiti barem dio predmeta da ne padnem godinu, zatim sam saznala da ako ne položim najteži predmet da neću moći upisat 3.godinu ali sam saznala prekasno. Pošto tada još uvijek nisam znala što bi studirala, odlučila sam ostat na fakultetu i probati završiti barem 3.godine. Kako sam, ajmo reći bila ponovo 2.godina, imala sam sve predmete odslušane i nisam morala dolaziti na faks, pa sam počela raditi, a plan mi je usput bio polagati 5 predmeta što mi je ostalo, da mogu upisati čistu 3.god. Međutim kako to ide previše sam se zaokupila poslom, i tim najtežim predmetom (ima 4 djela koje se postupno polažu, praktički 4 ispita i 4 usmena i treba puno vremena, skoro svaki mjesec 1 rok). Naravno stigao je 9.mj i meni je ostalo 4 predmeta i zadnji dio najtežeg predmeta, svaki dan sam učila, plakala, živcirala se. Naposljetku uspjela sam položiti najteži predmet koji mi je bio uvjet za upisat 3. i još 1 predmet, ali su mi ostala još 3, što znači da neću moći upisat čitavu treću. Ostao mi je 1 rok za 2 predmeta, a učenje mi više neide. Predala sam papire za prijelaz na drugi faks i čekam da mi jave hoće li me primiti. I sad sam došla do faze di ne znam što da napravim. Naime shvatila sam da me taj drugi faks zanima, i mislila sam ga upisati nakon što tu završim tri godine. Kako nisam ispunila plan da upišem čistu 3. znači da bi produžila studiranje još 2 godine, a pomisao na to me izluđuje, jer me stvarno, ali stvarno ne zanima to što studiram, ne sviđa mi se baš ni okruženje, jednostavno koda sam s ljudima koje nisu ni približno slični meni niti imamo iste interese. S druge strane potratila sam već 3. godine, mučila sam se da uopće dođem do ovdje i nekako bojim se odustati, jer što ako mi se isto dogodi na drugom fakultetu, da doživim blok ili da mi je preteško neću imati ništa završeno, a tu sam npr.mogla imati 3 godine. Od kad sam krenula na ovaj faks ne osjećam se više kao ja, previše sam se uozbiljila, jedva više da se smijem, nekako sam se ukočila, povukla u sebe, počela sam se stalno žaliti, ne mogu se opustiti,vidim sve negativno, jednostavno ne uživam u životu.Već sam jednom donijela pogrešnu odluku što se tiče obrazovanja i jednostavno imam ogromni strah da ću opet pogriješiti, a samo znam da ne želim više živjeti u stalnom strahu, da sam stalno ukočena i nesretna. Molim Vas dajte mi nekakav savjet kako da odlučim što dalje, da li da ostanem na sadašnjem faksu i nekako pregrizem to sve ili da upišem novi i riskiram? Znam da za Vas to možda nije neki ogroman problem, ali meni ovisi o daljnjem životu. Hvala Vam unaprijed na odgovorima i što ste me saslušale.
p.s. Nisam osoba koja odustaje, ali sam jako pesimistična i u zadnjih godina dosta strašljiva, jer sam imala dosta loših odluka. Pozdrav :)