Drage cure!

Molila bih Vas za savjet! Imam 23 godine i uspjesna sam studentica, dosta sam toga postigla u obrazovanju za razliku od kolega ali sam skromna, nikada se ne hvalim, ne uzdizem, cak sam primjetila da ljudi koji su postigli manje su glasniji i ponosniji. Ja ponekad kao da nisam ni svjesna svojih uspjeha, jer to mi je nekako i normalno i svjesna sam koliko jos toga ne znam i koliko moram uciti i napredovati. Jako sam druzeljubljiva, volim se druziti, zezati i upoznavati nove ljude.

Muci me to sto se kod prijateljica cesto javi ljubomora, pa mi imaju potrebu spustati ili se lagano uzdizati iznad mene. Tako sam imala jednu prijateljicu koja je bila OK sve do neki dan. Kao da se osjetila ugrozena, ne znam kako bih to opisala. Inace je uvijek bila fer prema meni i podrska. U zadnje vrijeme, svaki moj uspjeh biodmah morala spomenuti i sebe. Tako sam saznala da cu uskoro dobiti znanstveni clanak, nije mi rekla bravo, ali za dva dana je dosla i rekla "pa i ovo sto sam i ja radila isto ce biti clanak samo za par godina". Pocela sam u laboratoriju uzdizati i iznad drugih studenata i postala si je vazna, samo zato jer je ovaj semestar nesto dodatno radila. Mene, koja imam puno vise iskustva od nje, sto na fakultetu sto inozemno i to nikad, ali nikad ne isticem, bruka pred kolegama i ispituje zasto nisam napravila ovo ono (a radimo u paru), koluta ocima, pred asistenticom namjerno uide panicno i zabrinuto reci da sam nesto krivo napravila, premda nisam, a nije toliko ni vazno.

Ja sam to sve ignorirala i bila hladna, imala sam na pocetku spiku da ona ima problema sa sobom, i da mi se ne da spustati na tu razinu i zamarati s tuđim glupostima. Primjetila je da sam hladnija, i onda me pocela zvati na mob, biti sva mila i draga, ja odgovorim sto me se pita i gotovo. Uglavnom, nakon takvog ponasanja je postala sva mila i medena.
Ja sam svjesna da mi to prijatelj nije, i da je zenska ljubomora grozna stvar. Ali kako se ponasati dalje, nisam bedasta, nisam preko toga presla, kad me zove na kavu, vise joj nisam na raspolaganju kao prije. Ako joj ista idem reci, znate, nisam ni neki govornik, vecina ljudi uvijek izvuce deblji kraj, a na kraju krajeva i meni je neugodno, premda bi njojt rebalo biti, ne volim takve razgovore.

Ali duboko, duboko me je povrijedila i razocarala.

Unaprijed hvala na nekim rijecima ohrabrenja i na savjetima! :)