Cure, već sam bila pisala ovdje o tome kako mama od dečka mene baš ne smatra najboljim izborom za svoga sina (kao nisam tip domaćice kakav bi po njenim kriterijima trebala biti), ali nakon jednog sukoba prošlo ljeto trudimo se održavati korektne odnose i poštivati se, i to nam uspjeva. Dečko i ja žvimo zajedno već 5 mjeseci, on me uvijek hvali kako se trudim i kako napredujem kao kuharica, pred njom me je isto nekoliko puta pohvalio, i šta se toga tiče sve je ok. Ja sa odlučila ignorirati njene eventualne primjedbe ili komentare i uspjela u tome, ne pogađa me više kao prije jer mi je najbitnije da je dečko zadovoljan. Međutim, pred dva dana me je ipak malo "štrecnula" jedna situacija. Dečkova mama je, nažalost, u bolnici, imala je jednu operaciju (ustvari, već treću u godini dana) i dan nakon što je primljena u bolnicu išla sam s dečkom u posjetu. Kako sam bila napravila dečku kolač, pitala sam ga da li da uzmemo i mami u bolnicu komad kolača, što je on zadovoljno prihvatio. Kada smo došli, pozdravili se, ja sam joj najiskrenije dala upakirani kolač, na što je ona rekla kako stvarno ne može jesti, da joj već kasno popodne, a slijedeći dan mora paziti šta će jesti jer je dan iza toga čeka operacija. Ok, mislim si ja, možda bolje da onda uzmemo doma, kad ona na kraju doda kako je bio drugi sin (dečkov brat) i donio joj kremšnite i kako ih je s guštom pojela. Dečko je samo prokomentirao u stilu kako je to pojela a naše neće. Drugi dan mi ponovo njoj u posjeti, pitamo je da li je šta jela, jer je drugi dan operacija, ona priča kako je opet bio drugi sin i kako joj je opet donio fine kolače i da je to jela. Bez obzira što sam odlučila ne obazirat se na to, malo me pogodilo, možda čak više zbog dečka. Nisam pokazala, niti komentirala jer znam da i njemu to smeta, tim više što je on taj koji se više brine o njoj, iz razloga što mi kao još nismo familija (tj. nismo oženjeni i nemamo djecu, bez obzira što ja nas ipak smatram obitelji jer živimo zajendo). Ona će za nekoliko dana doći doma, i mi ćemio vjerovatno preko vikenda biti kod nje (ne živimo u istom gradu) i ne znam kako da se postavim, da li da spremam ručak samo sebi i dečku a nju ignoriram (jer i inače uglavnom odbija uzeti kada ja nešto pripremim ili donesem), ili da je ponudim, mislim ipak je žena došla s operacije i ružno mi je da sama sebi nešto sprema kada smo mi kod nje. Ili da prepustim dečku da on brine o njoj, a ja ću o nama dvoje. Malo sam odužila, ali htjela bi nekio vaš savjet, iskustvo. Hvala!