Cure moje, eto mene ovdje, ipak, trebam vasa misljenja iako je odluka naravno na meni samoj. Samo da vidim vasa misljenja, pa da mi malo pomogneteu odluci iopak ste mnogo pametnije i mnogo iskusnije u nekim stvarima. Naime, problem mi je taj sto imam neodgovornu poslovodkinju, o kojoj mi ovisi buducnost. Za one koje neznaju, odselila sam se u drugu drzavu u nadi boljeg. Odluka o preseljenju je lako pala jer su mi napricali ljepe stvari i nakraju kad sam dosla ovdje nista od navedenog se nije desilo, sta je tu je sad me muci sljedece. Dakle moja sefica ima 30 godina, i ona nije odgovorna u smislu da mi se javi da kaze na cemu sam. Jucer me je trebala primiti u svoj stan, no nije ni poruku poslala. Ostala sam u jednom stanu sama. Ne znam jezik, ne znam grad. Sve mi je nepoznato i stoga smo se dogovorile da ce mi se javiti da odem kod nje zivjeti, no nista od poziva. Sta je najgore, ona nikad nis nezna. Evo i sad vec prolazi 10 sati, ona me jos nije zvala raditi.. Dokle cu ja tako cekati da se ona mene sjeti? Pa hallo, vrijeme ide.. zar cu biti ovdje do mirovine?? Iako je u Hrvatskoj gadna situacija, bolje da sam tamo radim za minimalac, al imam i radno vrijeme i obitelj. Ova situacija mi je jako glupa. Ovdje sam sama, cekam neku priliku, ma bezveze. Skroz sam se razocarala. Kako god bilo, ja cu jos izdrzati ovdje do isuceg mjeseca, a ako se stvari ne promijene ja vise necu ovdje gubiti vrijeme. Sta vi mislite? Ako gledamo sa njene strane. Ona je zaposlena u medicini i radi nocne. Ja razumijem da je tesko biti i ponoci raditi i po danu, i da spava maksimalno 5 sati nadan,ali opet, neki red postoji. Ako je svjesna da ovisim o njoj, zar joj je jako tesko poslati poruku?