cao svima.moj problem je samoca,usamljenost koju osjecam oduvijek,nemam nijednu drugaricu ,iz nekog meni nepoznatog razloga niko se ne zeli druziti sa mnom.imam momka 3 god i jedino sa njim izlazim u grad,dok je on susta suprotnost ima ogromno drustvo,svi ga vole,i veoma je drustven.Njegovi drugovi ga zadirkuju kako moze biti sa mnom jer me smatraju cudakom ali on na to ne obraca paznju,voli me do neba i podrzava u svemu.mnogo puta sam pokusala pronaci drugaricu ali kao da me svi izbjegavaju,stv ne znam zasto sam odbojna,ruzna nisam ,nekulturna nisam.nezz vise sta da ucinim,vise sam nesrecna nego srecna,jedino svjetlo u ovoj tami je moj momak koji me uvijek uspije oraspoloziti,ali ipak uvijek ostaje ta ceznja za drugaricom,ceznja da nekome povjerim tajne,da idemo u soping i sl.e sad ,zamolila bih vas da date svoje misljenje o mom problemu,i naravno svi savjeti su dobrodosli ...hvala vam unapred pozzz