Bok. Ispričati cu ukratko... Prijatelj, vršnjak, pa čak i moj susjed.. znamo se odmalena.. tek prije godinu dve smo se poceli druziti navecer ali sa drustvom.. tek prije mjesec dva smo poceli intenzivno druzenje na solo.. prijatelji smo ostali no on zeli nesto vise..a i ja.. no nekako mi je cudno imati vezu sa susjedom, pa sam mu to objasnila i dogovorili smo se da je bolje da ostanemo prijatelji s povlasticama, znac i bez veze... danas je taj decko bio kod mene doma.. pokusali smo nesto ali beuspjesno.. toliko sam se prepala i nisam se mogla opustiti i uzivati.. bojala sam se jer nisam s nikim bila skoro 9 mjeseci... bojala sam se da cu nes krivo napraviti.. osjecala sam se kao da bi mi to bio prvi poljubac i jako sam se.. ne da sramila.. al bojala.... porazgovarali smo, zagrlio me kao prijatelj.. na odlasku, samo se udaljavao sve vise, ja sam htjela nesto ali on je vec predaleko otisao.. zagrlila sam ga prije odlaska.. tada je otisao i od tad se osjecam kao zadnja glupača kao da sam napravila najvecu gresku time sto sam se bojala... mlada jesam imam samo 19, no on je 20. nije u tome problem jer smo oboje svjersni situacije i nismo djeca... neznam zasto sam to napravila... bojim se sutra prolaziti njegovom kucom (a morat cu jer setam psa).. ako ga sretnem, kako da ga pogledam, kako da mu se suprostavim... sto da radim??... kad je otisao otrčala sam u kucu, sjela za komp, trazila neku sugavu pjesmu na kompu da mi skrene misli, no bezuspjesno!!.. cinjenice su ucinile svoje i pocela sam jako plakati, čak sam se i zatresla sva.. srecom tu je bila moja frendica koja me nekako uspjela smiriti.. no i dalje neznam sto cu... pomozite mi.. decko mi je jako drag i zelim i dalje nesto ali sad me sram pred njega stati..