Bok drage žene Nešto me tišti vec duze vrijeme i ne znam kako da postupim..Ovo ljeto sam prekinula dugogodisnje prijateljstvo- 18 god je trajalo, isle smo zajedno u osnovnu skolu i bez obzira što smo upisale razlicite srednje nastavile smo se druziti pa i kasnije kad se ona preselila u drugi grad i tamo nasla posao, udala se i ima dijete. I dalje smo bile u kontaktu barem 1 tjedno i ja sam ju posjecivala svaka 3-4 mjeseca ..To prijateljstvo mi je puno značilo jer bez obzira na naše različitosti, drugaciji nacin zivota mi smo opstale do ovog ljeta kad sam ju posljedni put posjetila..Znaci zadnje 4 godine sam „ljetovala“ kod nje na njen poziv i obostrano zadovoljstvo..Cjenila sam to što me svake godine zove i primi u mali stan koji dijeli s muzem i dijetetom, a ona je cjenila što sam ja dolazila i provodila vrijeme s njom i malom kojoj sam i kuma i obozava me, i ja nju naravno .Ona u novom gradu nema prijatelja uopce..kolegice s posla su sve starije od nje..nove prjatelje nije stekla jer radi 9 sati dnevno, ode po malu u vrtić. Skuha, čisti, pere, sprema, u 9 navecer je vec mrtva umorna ( muz joj je btw niškoristi) a vikende provodi s curicom u parku, gradu...Nikad to nije bilo klasično ljetovanje, plaža, sunce, more, izlasci što je i razumljivo jer ona ima dijete a ni ja nisam očekivala da izlazimo, pijemo i visimo svaki dan na plaži(za to sam imala druge prijatelje) i stvarno s njom nisam imala potrebe za tim..dovoljno mi je bilo druziti se s njom u stanu, kuhati zajedno, smijati se, setati, ici na kave, u park, shoping..Ja sam inače jako društvena i imam različite prijatelje, s većinom iste interese no s njom je drugacije, potpuno drugaciji način života vodimo, no opet s njom sam bila najsretnija, uvijek je bilo smijeha, razumjevanja, razgovori satima...Nije bila jedna od onih mama da pričamo samo o njenom dijetetu i majcinstvu i nikad mi nije nametala da bi se i ja trebala udati, skrasiti i slicno..Jednostavno bilo je savrseno, uvijek smo imale o čem pričati i smijati se do ovog ljeta..Sve je počelo uobičajeno, druzenje u stanu, napravile planove di ćemo, kako ćemo, što ćemo raditi no već 4.dan sam se zabrinula jer se nismo pomaknule iz stana, 5.dan smo otisle na plazu, bile samo sat vremena, neda joj se, njoj je bolje da smo u stanu, pa je umorna iako ne razumijem od čega jer je na godišnjem odmoru, sve sam joj u kuci pomagala, novac nije bio problem, obje smo ga imale..Ostala sam jako razočarana jer kao prvo znala je -Da sam svaki mjesec štedila da imam dovoljno kad dodjem kod nje jer se ne volim krpat - Da sam skoro otkazala dolazak jer nisam rjesila ispite na ljetnom roku, ostali su mi za jesen i htjela sam ostat doma, da do jeseni diplomiram no na njen nagovor sam ipak dosla jer mi je ona sama rekla- treba ti odmora, dodji napunit baterije tu, vodim te tu tu i tu, svasta je naobecavala No na kraju od toga nista nije ispunila . 7 dana smo sjedile u stanu, jednom smo otisle na kavu.I zbog toga sam razočarana jer se nije držala obećanja..nakon tjedan dana sam u ljutnji pokupila stvari i otisla doma, cekala me poruka- zasto si se bezveze naljutila, tolike godine smo prijateljice..Moj odgovor je bio napisan u ljutnji, uglavnom napisala sam da ako ima imalo postovanja prema meni da mi se ne javlja vise jer ocito me ne shvaca..Imala sam osjecaj kao da me uzima zdravo za gotovo..Jeli toliko navikla na mene da se ne mora truditi vise ili sto?Ja imam drugaciju definiciju prijateljstva, meni je prijateljstvo uzajamno davanje i primanje..Ni meni se neda masa stvari pa to napravim za prijatelja da ga usrecim i vjerujem da ce mi se to i vratiti..za mene se u prijateljstvu treba truditi kao i u vezi..Od tog je prošlo 2 mjeseca, ne prodje dan da se ne sjetim nje i male, gledam slike i boli me, strasno mi nedostaju, dođe mi 100 puta da pošaljem poruku al ne zelim jer mislim ovako-Ako joj sad pređem preko ovoga onda ce to ponoviti opet, znat će da može sa mnom kako hoće a to ne želim..Zelim da i ona shvati da se u prijateljstvu obe strane trebaju truditi..Jesam li ja pretjerala i što po vašem mišljenu trebam napraviti?Ja bi joj naravno oprostila samo da mi pošalje jednu poruku u kojoj će napisati da nije bilo uredu, da se i ona trebala truditi..Oprostila sam ja njoj to vec odavno zapravo no samo želim da shvati da se nisam bezveze naljutla..Ili jesam po vama? Trebam li se ja javiti prva ili čekati nju da shvati?Maloj se uskoro bliži rođendan, poklon sam vec kupila, zapakirala i planiram ga poslati poštom..inače sam i svaki njen rođendan bila tamo i voljela bih i ove godine al kad ne mogu preć preko toga dok ona ne učini prvi korak..Oprostite što je tako dug post, morala sam sve izbacit iz sebe.