Judita Franković Brdar u ponovnoj suradnji, s hrvatskom redateljicom i scenaristicom Vlatkom Vorkapić, donosi novi period pice film „Sveta obitelj“. Film u kojem su tajne svakodnevica, urbani utjecaj ne postoji, a sve to prekriveno starim običajima i normama. Prikazuje sliku savršene obitelji koja svoje tajne pomno čuva podalje od očiju javnosti.
Kakav je odnos imala s glumicom Lunom Pilić, te postoji li mogućnost za danjim suradnjama s hrvatskom redateljicom i scenaristicom Vlatkom Vorkapić, otkrila je Judita Franković Brdar:
Postoji li mogućnost za još jednom suradnjom s Vlatkom Vorkapić, u bližoj budućnosti?
Apsolutno! S Vlatkom imam i prošlost i budućnost. Naime sada kad malo sve zbrojim, iduće godine bit će 20 godina kako su nam se putevi ukrstili. Krenulo je sa serijom „Kad zvoni?“, nastavilo se predstavama Judith French, Oblak Vila, Titon i naravno filmom „Sonja i bik“. Suradnja s Vlatkom je za mene kao glumicu uvijek kreativna i inspirativna. Tako da skoro mogu obećati da nas kao tandem možete očekivati, ne mogu točno reći kada, ali mogu gotovo sigurno reći da će biti nešto što će nas dvije jako zabavljati, što ćemo htjeti istraživati i s veseljem vam pokazati.
Koja uloga je bila izazovnija, Nota u „Svetoj obitelji“ ili Sonja u „Sonja i bik“?
Kažem, s ulogama koje mi da Vlatka, stvari su uvijek glumački izazov. Razlika je možda više, u slučaju usporedbe ovih dvaju uloga pomalo tehnička, Sonja i bik su tražili obimniji angažman i zbog toga što se radilo o glavnoj ulozi pa je u tom smislu bilo i puno više proba i snimanje je za mene duže trajalo nego ono u Svetoj obitelji. Kod Note pak bio je slučaj da je trebalo savladati određene vještine kako bi se uopće krenulo raditi na liku, a to su slavonski dijalekt, meni jedan od najljepših, i šivanje na singerica, skidam kapu svim šveljama. Glumačkom smislu to su dvije potpuno različite uloge i to je ono što mene kao glumicu uvijek zanima, gdje i kako naći nešto novo još neotkriveno ili jednostavno na novi način posloženo.
Kakav ste odnos imali s hrvatskom glumicom Lunom Pilić?
Nadam se da mogu govoriti u zajedničko ime kada kažem da nam je bilo lijepo surađivati. U filmu se Nota dosta referira na Janju i stvara s njom odnos koji ima u filmu lijepi emotivni luk.
Možeš li se poistovjetiti s likom Note, kada pričamo o statusu žena u 60-im godinama prošloga stoljeća?
Mogu samo reći da se nadam da bih u tom trenutku bila jedna od tih žena. Ona je ženska sa stavom koja humorom i cinizmom parira mačističkom okruženju u kojemu se nalazi. Ona fura svoj film, a za to uvijek moraš negdje biti hrabar, iako to u tom trenutku ne nazivaš tim imenom. Nota je, čini mi se, jedan od onih likova koji bi, da gledamo priču ovog filma dalje, bila nositelj pobune i promjene.
Možemo li očekivati još neke projekte u bližoj budućnosti? Ima li nešto što već možeš podijeliti s nama?
Bit će, a do tada u kina, u kina!
Koja je po tebi bila najzahtjevnija uloga u kojoj si se našla?
Ma ne gledam to tako, više to gledam iz perspektive što me zanima u nekom trenutku istraživati i kao što sam rekla zanima me karakterna gluma, zanima me testirati ekstenzije do kojih neki lik može ići i kako, zanima me gdje je taj mali ključ koji trebaš okrenuti da bi pomaknuo perspektivu lika i odmaknuo ga od sebe, a da bude istinit. U zadnjih nekoliko filmova uključujući Notu u Svetoj obitelji baš sam imala priliku raditi karakterne likove. Na primjer u Dnevniku Pauline P. lik mame baš je dozvoljavao ples po rubu. Zorka u Punim plućina pak lagano je ledena kraljica dok ne padnu maske, baš je nedavno kolegica s kojom radim rekla, gledam taj film i mislim si to nije Judita koju poznajem! Nema ljepšeg komplimenta. Nota je pak takva kulerica kakva ja privatno ne umijem bit. A ono što je zajedničko svim ovim likovima je i doza humora. Imam osjećaj da me ljudi nekako jako ozbiljno doživljavaju, a ja baš volim dobru zeku .